UZOR SVIMA PA I NAŠIM BISKUPIMA
Predsjednik biskupske konferencije Amerike, nadbiskup Joseph Edward Kurtz, na koljenima predvodi molitvu na pločniku ispred klinike za abortus u Louisvilleu zajedno s 300 molitelja.

Umrijet ćete u grijesima svojih struktura?!

Dok na proslavi 100 godina islama vidimo crkveni vrh, u isto vrijeme na Hodu za život ne vidimo niti jednog, pa se postavlja pitanje kome služe i što je to što podržavaju?

Tekst: Elvis Duspara

Prije nekog vremena dolazi turski “sultan” na proslavu 100 godina islama u Hrvatskoj i to se prikazuje kao nekakav važan događaj. Mislim, to jest važan događaj, ali treba se držati činjenica. Nije se islam sam od sebe stvorio u Hrvatskoj. Netko ga je donio, zar ne? A kako ga je donio?

Zar smo zaboravili na prolivenu krv naših mučenika i svetaca koji su se suprostavili turskom osvajanju? Zar smo zaboravili na mučenika Nikolu Šubića Zrinskog koji je s pokličem “Za dom sad u boj!” sa svojih 2500 vojnika zaustavio 100.000 vojnika Sulejmana Monstruma? Zar smo zaboravili na janičarenje i prve bračne noći gdje su se kršćanke obeščašćivale od strane turskih sluga?

Možda je Predsjednica iz redova Trilaterale i instalirana da bismo mi to sve skupa zaboravili? Možda joj zato i smeta pozdrav “Za dom spremni!”? Za nju je poziv na obranu svoga doma rasistički i uvredljivi pozdrav koji ona osuđuje?! A jest i predsjednica, što jest, jest. Pa to više nije niti smiješno, ovo je hrvatska tragedija.

– Toga se možemo riješiti jedino edukacijom. – otkriva taktiku Predsjednica.

Kada nas dovoljno “educiraju” i uvedu nam porez na nekretnine da vidim toga koji će se usuditi reći da je Za dom spreman!

Možda se zato i izbacuju iz svojih kuća Hrvati, a useljavaju se “imigranti”.

Kako ljudi ne vide da je cilj Hrvate pretvoriti u podstanare? One iste Hrvate koji su od stoljeća sedmog vezani uz svoj dom i taj dom su spremni braniti?

Jedan od argumenata kada su Hrvate pripremali na okupaciju od Europske unije je bio da će ljudi moći ići raditi u bilo koju zemlju Europske unije. Kada su ostvarili taj plan, isti ti neprijatelji Hrvatske se sada lažno čudom čude što toliki ljudi odlaze?! Još je Dražen Žanko gotovo proročki upozoravao u pjesmi od Stoljeća sedmog:

“Mislili su neki, već nas neće biti,

ni veselje svoje nisu znali kriti

raselit nas triba da nas manje ima

nisu tu ni bili tad će reći svima”.

I ako zbog njezinih predaka “none i nona” koji su se borili protiv Hrvatske države pod sotoninim crvenim pentagramom donekle i mogu razumjeti poklanjanje Predsjednice turskom “sultanu” ni u kojem slučaju ne razumijem što je na proslavi 100 godina islama radio Kardinal?! Možda je i on u duhu Ahdname došao se pokloniti “sultanu”, ali i dalje ne razumijem što je on taj dan slavio?

Kako ti koji pripadaš Isusu Kristu, Sinu Božjemu, koji je umro na križu zbog naših grijeha, uskrsnuo treći dan od mrtvih i sjedi s desne Ocu, možeš slaviti nešto što je potpuno suprotno onome što, makar deklarativno, ispovijedaš? Ti vjeruješ da je Isus Sin Božji – islam to negira. Ti vjeruješ da je Isus Krist umro na križu zbog tvojih grijeha – islam uči da se to ovima pričinilo i da je Isus živ uznesen na Nebo. Ti vjeruješ da je Isus Krist uskrsnuo od mrtvih, a u islamu kažu da bi netko uskrsnuo trebao je prvo umrijeti i s obzirom da Isus nije umro nije niti uskrsnuo. Priznajem da sam glup i neuk, ali što si ti Kardinale slavio taj dan???

Kad sam već spomenuo Kardinala, red je da se dotaknem i ostalih “biskupa” kojima su ruke krvave do laktova od ubijene djece u utrobi majki. Šutnja i odobravanje crvenkapica dovela je do toga da zlikovci koji ubijaju djecu u utrobi majki misle da imaju predizborni i postizborni blagoslov Crkve za svoja nedjela. Daj jednom jasno recite tko su ti koji su “najodaniji načelima koje Crkva propovijeda”, a koje vi podržavate! Ubiti dijete u utrobi majke nikada nije bilo načelo koje Katolička Crkva propovijeda, a vama će zbog toga suditi Gospodin! Da kojim slučajem vas crvenkapice boli što se djeca ubijaju onda bi valjda i suprostavljali se tome, zar ne?

Možda će netko misliti da sam ja hrabar ili lud što ovako govorim. Ili će netko možda reći: “Otkuda mu pravo da tako govori i da sudi?”.

No, moja snaga je moj Gospodin Isus Krist i samo Njemu služim i samo Njemu pripadam. On je moja snaga i utjeha i moj Život. Drhtim od pomisli da ću jednom morati stati pred Njega i Njemu dati račun za svoj život.

Ja sam jednak svima koji ovo čitaju, i hrvatskim biskupima i običnim ljudima. Jednak sam u tome što jednom moram umrijeti i stati pred Gospodina Isusa Krista. Drhtim pri samoj pomisli što ću Mu reći kada budem stajao, ma, što stajao, kada budem puzao pred Njim.

Što ću mu reći ako mi Isus Krist bude rekao: “Elvise, svijet te volio!”?

I zato ovako govorim i vama hrvatski biskupi i svima ostalima jer smo svi jednaki u jednom – svi moramo jednom umrijeti!

Spasite tu djecu koju ubijaju. To su nevina djeca koja čak ne mogu niti plakati i na taj način omekaniti srce svojih ubojica. Ta djeca umiru ne puštajući glasa baš poput Isusa Krista. Do kada ćete nijemo gledati kako zlikovci ubijaju Isusa u utrobi majki? Do kada ćete podržavati njihove zakone i pozivati narod da “glasuje po svojoj savjesti”? Ta krv nevine djece pada na hrvatski narod i Bog Izraelov sprema kaznu za taj zločin.

Nisam oduševljen što nisam vidio niti jednog biskupa na Hodu za život. Isto kao što nisam nešto oduševljen što je u Hodu za život bila premijerova Žena. Čuj to, bila premijerova Žena, pa bi kao i Premijer trebao odmah biti dobar?! Pa, kada se Premijer vrati s posla hodaj Ženo ispred njega s plakatom ubijenog djeteta u dnevnom boravku. Nastavi Ženo inicijativu i primoraj, svoga muža, Premijera da pokrene promjenu zakona po kojem je dozvoljeno ubiti dijete u utrobi majke. Budi poput kraljice Estere koja je utjecala na svoga muža kralja da spriječi pokolj izraelskog naroda koji su mu pogani pripremali.

Kad sam već spomenuo Premijera, on najavljuje silne privatizacije, kao da su te hrvatske tvrtke njegove ili kao da ih je baš on naslijedio?! Pa, otkuda ti pravo prodavati nešto što donosi dobit? Kome ti radiš u interesu?

– Ja nisam kupio tu zemlju nego moj otac i njegov otac. – slušam neki dan Pavicu u kafiću Victoria u Ježdovcu kako objašnjava jednom čovjeku.

– Dok god sam živ ja tu zemlju neću prodati jer nemam je pravo prodati. Ono što sam ja kupio to i imam pravo prodati, ali ono što nisam, to ne mislim niti prodavati. – govori Pavica o svojoj zemlji u Bosni, a u meni raste divljenje prema tom čovjeku.

– Pukovniče, po čemu smo mi dobili rat? – pitam Pukovnika čije mišljenje jako cijenim i koji se mnogo puta pokazao mudar u svojim odlukama.

– Dobili smo vojno bitku, a gubimo ga u miru jer smo prestali se boriti. – odgovara on mudro kao i uvijek.

I stvarno, rat traje i dalje, nije nikada niti prestao. Samo smo se mi opustili i mislimo da je mir, a granate padaju okolo nas dok neprijatelj nadire sve više i više.

Velika je mudrost u te tri riječi koje lede krv u žilama hrvatskih neprijatelja – za dom spremni! Za koji dom? Za onaj koji nam silom žele oteti od stoljeća sedmog.

Za dom!