www.hrsvijet 16 01 2017

 

 U domaćim medijima mogli smo ovih dana čitati sljedeću vijest: ” Glasnogovornica njemačke stranke Zelenih izjavila je da bi država trebala novčano subvencionirati plaćanje seksa osobama s posebnim potrebama i teško bolesnim osobama.

Kako bi ostvarile to pravo, te osobe bi trebale pokazati medicinski certifikat i dokazati da bez financijske pomoći države ne mogu platiti usluge seksualne radnice.” Radi se o nastojanju da se u Njemačkoj uvede nešto što već postoji u Nizozemskoj, svojevrsnoj zemlji predvodnici u društvenom eksperimentiranju. Sudeći po dosadašnjoj povijesti takvog eksperimentiranja, ono što zaživi u Nizozemskoj kroz neko vrijeme zaživi i u ostalim europskim zemljama. Ili barem onim ”naprednijim”.

  Sveti Pavao je rekao: ”Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! ” Cortez je s nekoliko stotina vojnika srušio golemo Aztečko Carstvo pobivši u tom pohodu više od sto tisuća Azteka. Suvremene europske aktivistice prekoravaju same sebe i svoje kolegice ako su slučajno bile provokativne nesretnim emigrantima. Kojima treba pomoći bezuvjetno, pa čak i po cijenu vlastite pogibelji. Feministice pak podržavaju ”seksualne asistentice” potrebitima odričući se tako svoje dugogodišnje borbe protiv prostitucije koja ponižava žene. To je ukratko luk razvoja kršćanstva. Od nepokolebljive vjere koja rađa spoznaju o iskonskom bratstvu svih ljudi, preko nepokolebljive uvjerenosti u vlastitu superiornost do nihilističkog i samoubilačkog milosrđa.

  Europa je definitivno potonula u period dekadencije, seks na recept samo je simptom tog stanja. Cortezov konkvistador i suvremeni Europljanin s receptom za seks ne pripadaju istoj civilizaciji! A i jedan i drugi predstavljaju svojevrsno iznevjeravanje izvorne intencije kršćanstva.  Samoubilačka opsesija suvremenih zapadnih humanista da svi ljudi imaju pravo na zadovoljavanje svih hirova koji im mogu pasti na pamet vodi zapadnu civilizaciju u sigurnu propast. Osobito uzme li se u obzir da nova prava potiru neke stare i društveno konstruktivne odgovornosti. Zanimljivo je kako se u kapitalizmu dogma o nemogućnosti besplatnog ručka prometnula u mogućnost besplatnog seksa.

  Većinu onoga što čine u životu muškarci čine zbog žena. Čemu uopće truditi se u društvu koje će omogućavati čak i seks na recept!? U takvom društvu energije da nešto čine sa svojim životom mogu imati samo sveci i zločinci, obični ljudi postaju tek pasivni konzumenti. Naravno, seks na recept početno je predviđen samo za one koji objektivno do seksa ne mogu na drugi način, znači za bolesne, nemoćne, hendikepirane i sl. No, iz iskustva znamo da ti kriteriji s vremenom postanu rastezljivi, pa se tako, recimo, eutanazija već odobrava i tinejdžerima koji su depresivni iako je prvotno bila zamišljena isključivo kao ”skraćenje muka” neizlječivo bolesnima koji će ionako uskoro umrijeti.

  Bilo kako bilo, europska budućnost ne doimlje se baš svijetlom. Hrvatska šara na tom sumornom mozaiku za nijansu je još i tmurnija. Kod nas je, naime, sve manje toga moguće dobiti na recept. Seks na recept možda i uvedemo jer uvijek jurimo za europskim trendovima, no solidnu liječničku uslugu i adekvatan lijek s vremenom ćemo sve teže moći dobiti. Ali to je jedna druga tema…