Tebi se uščudiše svi angelski kori,

Kada te vidiše ushodeći gori,

Suncem odivenu vikovnje svitline,

Zvizdam ukrunjenu nebeske višine.

I riše, pitajuć: „Ka je to kraljica,

Ka se sva sja greduć kakono Danica?

Neg misec liplja, neg sunce ko čini dan,

A jača neg šereg, ki s tabora gre van.“

Zdrava virenice i hći sinka tvoga,

Prislavna kraljice dvora nebeskoga!

Zdrava, ka radosti puna si, vesel’ja,

Ter svake sladosti nada sva stvoren’ja!

Zdrava si divice, majko milosarja,

Nebeska kraljice, slavom okrunjena! …