Kada slušate istupe čudnih nevladinih udruga tipa Documente, kakvih je u Hrvatskoj napretek, imate dojam da ovdje osim fašista i pokojeg ugroženog Srbina ne živi nitko drugi. Kada slušate izjave političara tipa Pusićke i notornog Pupovca koji lovu mlati u Zagrebu, a moli Boga da kiša pada u Beogradu, o ekstremizmu u Hrvatskoj, onda ne možete ne imati dojam da se radi o smišljenoj i sponzoriranoj kampanji kako bi se Hrvate etiketiralo, okrivljavalo ovdje i u inozemstvu za ekstremizam sa svrhom stvaranja kolektivnog osjećaja krivnje i tako eliminiralo, ušutkalo, anesteziralo, piše Ivica Šola u Slobodnoj Dalmaciji.
Ako tome dodate izjavu bivše pravobraniteljice za djecu Ivane Milas Klarić koja poručuje istoj toj djeci da uče jezike i bježe odavde glavom bez obzira iz ove zemlje, onda je stanje alarmantno i ne preostaje nego ukazati na mentalni teror ove agresivne manjine koja je jedina u ovoj zemlji – ekstremistička! Ekstremisti su zato što – lažu, konstruiraju stvarnost. Iz mržnje, smišljene petokolonaške agende, ili iz nekog trećeg razloga, neka svatko odgovori kako misli.
Pogledajte parlamente!
Istina je sasvim suprotna. Što se ekstremizma tiče, Hrvatska može biti uzor većini EU zemalja, jer, za razliku od njih, Hrvati i Hrvatska pitoma je i umjerena zemlja.
To je jednostavno dokazati. Slika svakog naroda koja pokazuje kako narod politički diše je parlament. Kada usporedite naš Sabor i parlamente drugih zemalja stvar postaje jasna. U Njemačkoj su neonacisti treća politička snaga, u Francuskoj Lepenovci s antisemitskom kriptonacisičkom patinom vedre i oblače, postali su “mainstream”. Francuzi masovno pale Sinagoge, Židovi bježe i Francuske.
Tu u susjedstvu, u Mađarskoj, profašistički Jobik sve se više približava Orbanu, u Austriji Stracheovi Slobodnjaci ozbiljno prijete osvajanjem vlasti pa je i sam austrijski inomistar Kurz radikalizirao retoriku kako bi im pokupio birače. U Španjolskoj državni terorizam protiv ponosnih Katalonaca, u Nizozemskoj Geert Wilders treća snaga, u Finskoj “Pravi Finci”, čista rasistička stranka, u…
Sve su to snažne parlamentarne stranke u tim zemljama koje bi nam trebale biti uzor? Ne daj Bože! Pogledajte, s druge strane naš Sabor, SDP, HDZ…, navedite bilo koju stranku u našem parlamentu koja bi bila barem slična ovim lijevim i desnim ekstremistima koji su napunili parlamente vodećih europskih zemalja?
Možda vidite, ali onda jamačno nosite naočale poznatog prijatelja filočetnika Save Štrpca, notornog Zorana Pusića, brata žene koja je rekla Vukovarkama koje su tijekom srpske agresije silovali četnici, ekstremističku, ponižavajuću rečenicu da će ih primiti, ali da bi se prije trebali priključiti splitskoj gay paradi i solidarizirati s homićima i lezbijkama.
Koliko glasova u ovoj zemlji na parlamentarnim izborima dobivaju ljudi poput Keleminca ili Mate Kapovića iz Radničke fronte, koliko glasova u Hrvatskoj dobivaju bilo lijevi ili desni ekstremisti? Ništa, mogu stati u tabakeru, ni njihove obitelji ne glasuju za njih.
Hrvatska po pitanju prava manjina može biti primjer Europi. U tome smo uistinu najveći ekstremisti. Hrvatska je, uz Slovačku i Belgiju, jedina zemlja Europske unije u kojoj manjine imaju zagarantirane mjesta u Saboru, i to tri puta više nego Slovačka i Belgija zajedno.
Financiramo svakoga
No ni tu nije kraj. Hrvatska je jedina zemlja u Europi u kojoj manjine formiraju i obnašaju vlast, u kojoj osoba poput Stanimirovića koja je bila dio srpske okupacijske vlasti sjedi u parlamentu i odlučuje o Vladi i vlasti države koju je htio okupirati, koji je vukovarsku bolnicu, iz koje su ljudi odvedeni na Ovčari i zvjerski pobijeni, nazvao “poslednjim ustaškim uporištem”.
Hrvatska je jedina zemlja u Europskoj uniji koja financira tiskovinu, Pupovčeve “Novosti” da bi se isti sprdali s hrvatskom himnom i Ustavom zahvaljujući “ustaškim kunama” koje im nisu mrske.
Hrvatska je jedina zemlja u Europskoj uniji koja iz proračuna pomaže i financira sve (!) vjerske zajednice, ne samo kršćanske, već i islamsku, a naši muslimani također mogu biti uzor onima u EU po poštivanju i doprinosu državi u kojoj žive i koju su branili oružjem u Domovinskom ratu od barbara s druge strane Dunava, gdje su vodeći ljudi, poput Vučića, sa četničkim pedigreom ljubimci Angele Merkel.
Hrvatska je jedina zemlja na svijetu koja je ljude koji su je napali nagradila (Erdutski sporazum), i oprostila, čemu sam svjedok, jer živim u Baranji koja je bila dio Stanimirovićeve tzv. SAO Krajine, no nakon povratka nije zabilježen nijedan čin osvete, nema ga ni danas.
Da, doista smo “ekstremisti”. No kod onih koji govore o ekstremizmu u RH ne vrijede argumenti i činjenice, samo etikete i konstrukcije, jer na tome sasvim lijepo zarađuju izmišljajući “ustaše” na svakom koraku.
Evo stoga mog skromnog priloga njihovoj paranoji i bankovnom računu. Ćaća mi nedavno rekao da ne želi gnjaviti djecu, da želi u starački dom. Bio sam protiv i pitam ćaću jesi li ti stvarno za to spreman. Jesam sine, odgovori moj ćaća, spreman sam za dom. Eto, ustaša “treće dobi”…, zaključuje Ivica Šola u Slobodnoj Dalmaciji.
Izvor: narod.hr/Slobodna Dalmacija