KOLOVOZ NAD KNINOM

Za naše mrtve

 

Početkom travnja 72.

dok su travanjske kiše

još mirisale na ožujsku buru

a koža bridjela

podsjećajući na dodir koprive

napisao sam

PROCES

koji mi ni onda, a ni poslije

ne bijaše jasan

Ipak,

jedno je očito

Ta pjesma naslućuje prostor i vrijeme

govoreći o nekom sporu, sukobu

između nas i njih

s tolikim poštovanjem

kao da su izmišljotine  – činjenice,

a stihovi – zbilja:

Odgovarajte na moja pitanja!

Iskoristite svoju mogućnost!

Možda su to nedužne slike?

Možda je to uvjet za spas?

Kolovoz

/Kolovoz nad Kninom/

Dolazimo do kraja koji je uvijek isti

polazeći od početka ponekad različita

?!!

Zaista, sve se obistinilo,

poput proroštva Jeremijina,

izim nedužnih slika

Nad Kninom je kolovoz

Neki od njih pokušavaju sa sebe

otresti zločine

a mi već vidimo cilj, nadomak smo cilju

što je odavno, od pamtivijeka, u nama

a zove se – konac nepravde,

vladavine Zloga

Prijatelji!

Sunarodnjaci moji!

Ovo što pišem za naše je mrtve,

koji su svoje zemaljsko tijelo

darovali Hrvatskoj

pod nebom Kostajnice,

pod nebesima Knina, Kijeva, Drniša

Prijatelji!

Ovo je čas žetve i nove sjetve,

odsudan čas što ne priznaje

manjak čovještva,

lakovjernost,

licemjerje i nagodbu

Imajte to na umu!

Bog nam je poslao stručak pohvala,

Bog Presuditelj i Otkupitelj

šalje nam pohvale,

ali i strepnje

da će oni uskoro izići

iz svojih krtičnjaka

prerušeni u neke druge ili drugačije,

majstori prerušavanja

da će se, možda, nekim velebnim,

nama nepoznatim trikom

pretvoriti u trbuhozborce,

zagovaratelje budućnosti

i da će, kad –tad, naučivši se kucati,

pokucati na naša vrata,

koja su na njihovu Jugu i Zapadu,

jer ih Jug i Zapad privlače

više od ičega,

više nego leptiricu svjetlo

…

Ivan Martinac (1938-2005)

U Splitu, na blagdan Gospe Snježne,

5. kolovoza 1995.