Ako bih mogao birati grad u kojem bih najradije proveo današnji dan onda je to svakako Barcelona. Mnogi gradovi slave blagdan Svetoga Jurja/Svetoga Jure, ali kako to rade Katalonci jedinstveno je.
Danas je 23. travanj blagdan Svetog Jure ili kako Katalonci zovu dan svog nebeskog zaštitnika „La Diada de Sant Jordi“. Toga se dana obilježava dan njegove smrti 303 godine. To je po značenju drugi blagdan u Kataloniji. Prvi je svakako „Diada Nacional de Catalunya“ koji se obilježava 11. rujna.
Sveti Jure je najpoznatiji po legendi u kojoj ubija zmaja, simbol zla i pakla, ali ovdje je svetac zaštitnik zaljubljenih.
U narodu taj dan ima i dodatne nazive „La Fira de les Roses“ (Fjera ruža) i „Dia del Llibre“ (Dan knjige). Muškarci ženama toga dana poklanjaju ružu, a žene muškarcima knjigu, jer na taj dan padaju i obljetnice, bilo smrti, bilo pokopa, velikana pisane riječi (Josep Pla, Miguel Cervantes i William Shakespeare).
Iza svega stoji uzrečica koja glasi: „Ruža za ljubav, a knjiga zauvijek.“
Danas će se u Barceloni prodati oko 4 milijuna ruža i 400.000 knjiga. Autori će po trgovima i u knjžarama čitati svoje knjige, plesati će se Sardana, katalonski nacionalni ples identiteta, jedinstva i ponosa, ulice će odzvanjati jezikom koji se zove Català, a od svega najviše osjećati će se nacionalni ponos.
https://www.youtube.com/watch?feature=player_detailpage&v=XhK0BIZoyac
https://www.youtube.com/watch?v=u6A7zJ9LSRI&feature=player_detailpage
Ali zaljubljen se može biti i u svoju domovinu. Katalonci to sigurno jesu.
Nema balkona i nema dijela grada gdje se s ponosom ne ističe katalonska zastva – „senyera“ (službena zastava) i „senyera estelada“ (zastava slobode).
To je ono što smo mi, dobivši državu, zaboravili, a što Katalonci još uvijek čuvaju i poštuju. Želim tom ponosnom narodu da opet nakon toliko stoljeća „bude svoj na svome“, ali neka ne gleda na nas, jer ga onda čeka veliko razočaranje.
Ako vas put jednog dana bude vodio u taj čaroban grad, u „Veliku zavodnicu“, kako je nazva Joan Margall 1909. u svojoj „Nova oda za Barcelonu“, bio bih sretan kada biste odlazeći izrekli, kao što to ja činim posljednjih 20 godina, stihove pjesnika: „Barcelona! I sa svojim grijesima, naša, naša! naša! Barcelona naša! Velika zavodnica!“