SVA moja SIDRA

 

SUSRELI SMO SE

 

Ti obješen na križ,

ja obješen o život.

Bi to davnih godina.

 

Gledasmo se nijemo,

dok plakati ne počeh.

Pogledao si me nježno.

 

I danas to još traje,

ne želim da prestane.

Susretosmo se jako.

 

Miljenko Stojić

  

 

U ZNAKU PITANJA

 

“Gospodine, kome da idemo?

 Ti imaš riječi života vječnoga!“

 

(Ivan 6,68)

 

Kada se čovjek po prvi put susretne s nekom knjigom obično procjenjuje, nagađa i pita se što bi mogla sadržavati. Kakvo je to štivo? Isplati li se na njega gubiti vrijeme? 

 Ukoliko mu je netko, od povjerenja, preporučio, uzima je i čita, ali uvijek s dozom opreza. Znak pitanja uvijek se nadvije nad svakom knjigom kada ona dospije u ruke potencijalnog čitatelja. 

 S nekoliko uvodnih rečenica želim vam olakšati susret sa znakom pitanja koji stoji i na početku ove knjige. Što je to što imate u ruci?

 Dragi čitatelji, ova knjiga koju držite u svojoj ruci nije književno djelo. Ona nije ni priručnik. Ona je životna priča jednog čovjeka. Čovjeka sličnog vama. Ona je moje svjedočenje o dijelu mojeg životnog puta kada su mi se snovi rušili i kada su životne oluje prijetile potopiti moju životnu lađu. Ona je satkana od događaja u mome životu i od razmišljanja koja su mi bila pomoć i utjeha.

 Ne sudite kritički ove moje stranice, jer ja ih nisam ni pisao da bih se nekome svidio ili da bih njima nekoga zadivio. One su takve kakve jesu, jer ovo sam ja onakav kakav jesam. 

 Ovo je priča i ovo je život jednog od vas.

 Jer ja sam Svjedok i Putnik koji je u posljednje četiri godine održao preko 100 javnih svjedočenja vjere o proteklih evo skoro 10 godina straha, sumnje, očaja, nade, radosti i milosti.

 Ovo je priča o tome kako je bolest promijenila moje stavove u životu, kako je moja kreativna energija dobila svoj puni smisao tek kada je bezuvjetno poklonjena bližnjem, i to obično nepoznatom.

 Ja sam prije deset godina došao do svog ruba. Na vrhuncu svoje profesionalne karijere, kada su mi sva vrata bila otvorena (barem sam ja tako vjerovao) i kada sam mislio da sam zahvaljujući svojim sposobnostima „osvojio svijet“, meni je dijagnosticiran – rak. 

 Smrtonosna bolest, tako je zovu. 

 Svaki čovjek misli kako se takve situacije uvijek događaju nekom drugom. U romanima, u filmovima, ali nikada njemu. I samu pomisao na nešto takovo čovjek odbacuje od sebe, ali kada se dogodi onda postavlja uvijek isto pitanje: „Zašto? Zašto meni?“.

 Ja sam to pitanje postavio svome Bogu. I to kao optužbu.

 Ja sam živi svjedok  kako je moguće nadvladati i najgoru dijagnozu, ali ja ne tvrdim kako sam „JA POBIJEDIO RAK“. Ja sam živi svjedok da bolest nije ni kazna, ni prokletstvo nego da uistinu može biti – privilegija.

Ja kroz svoje svjedočenje želim pružiti nadu očajnima, hrabrost malodušnima, vjeru nevjernima. Želim svjedočiti jednu borbu u kojoj mi je Bog dao, preko liječnika i medicine, prigodu biti svjedokom Njegove milosti i ljubavi.

 Moje svjedočenje rezultiralo je ovom knjigom. 

 Rije Cialisč je o knjizi u kojoj se isprepleću dani, mjeseci i godine moje borbe s dijagnozom karcinoma i svakodnevnog života. To su dani koje su mnogi od vas proživjeli i dani koje mnogi baš sada žive. Dani koje će mnogi doživjeti, nadam se i preživjeti. Rak, ta suvremena pošast, koja ne bira svoje žrtve, danas je postala uobičajena dijagnoza. Dijagnoza koja ne mora završiti porazom.

 Vjerojatno ćete reći kako je Bog velik i kako me je izliječio od smrtonosne bolesti. Vi jeste u pravu, ali ja znam da je Bog učinio daleko veće čudo. Bog je ozdravio jednu bolesnu dušu. Bog je dao novi život jednom nezahvalnom srcu. Bog je osnažio jednu slabu vjeru. Bog je podučio jednog neplivača kako se pliva i za oluje, ali ne zato što si ti vrstan plivač nego zato što svoju snagu tražiš u Bogu i što su Božja milost i ljubav neizmjerne.

 Ovo je priča o našim životnim sidrima kojima i za utiha trebamo sidriti svoje životne lađe, a to su naš Bog i naš bližnji, i koja moraju biti od pravog, čvrstog materijala. Od suosjećanja, nesebičnosti, žrtvovanja, milosrđa, ljubavi, jer ulog je prevelik, jer ne znamo „ni dan ni uru“. Kasno je vikati u pomoć kada oluje navale i kada curi na sve strane. Beskorisno je tada sidriti se sidrima koja ti nudi ovaj svijet i njegov sustav vrijednosti. 

 Ta su sidra preslaba.

 Ovo je priča o modernim medijima kojima je cilj podijeliti nas i gurnuti nas u paralelne svjetove, u kojima ćemo živjeti svoje male sebične živote, ne vodeći brigu o bližnjemu i o Bogu. Tako razjedinjeni lak smo plijen. 

 Između nas, bračnih partnera, roditelja i djece, braće i sestara, prijatelja i sunarodnjaka, ubacuju se moderni mediji i svojim sustavom vrijednosti stvaraju među nama, u početku, napukline, a onda procjepe, te na koncu prave provalije, koje u jednom trenutku postanu nepremostive. I mi tako fizički živimo u međusobnoj blizini, a u biti smo užasno daleko jedni od drugih. Ovo je priča o istinama ovoga svijeta koje nam nude mediji i Istine koju nam nudi Krist.

 Temeljno pitanje ove knjige glasi: „Je li naša Istina ujedno i istina ovoga svijeta i njegovih medija i hoćemo li sidriti svoje živote pomoću takvih istina ili ćemo mi obični ljudi, koje često zovu i malima, mi očevi i majke, sinovi i kćeri, braća i sestre, mi Kristovi sljedbenici, sa svojim križem na ramenu i s krunicom u ruci, mi koji znamo da ljubav ne čuči pokraj puta poput kamena nego da je ljubav poput kruha kojeg treba uvijek iznova mijesiti, mi koji smo naučili da svatko može biti velik, jer svatko može služiti, mi koji smo vidjeli da kada klečiš pred Bogom da si tada najviši, mi koji smo spoznali što to znači kada te netko bezuvjetno ljubi i život svoj za tebe daje, sidriti svoj životni brod u Kristu koji je Put, Istina i Život?“

 

„Evo, na vratima stojim i kucam;

posluša li tko glas moj i otvori mi vrata,

unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.”

(Otkrivenje 3,20)

 

Share the Post