Quo Vadis Cratia 001

 

Pravila za (pro-life) radikale.

Isus nije bio političar, ali je shvatio najvažnije pravilo u politici: “Tko nije sa mnom, protiv mene je.” (Mt 12,30). S druge strane, mnogi njegovi današnji sljedbenici, barem kada je u pitanju pro-life politka, to još ne shvaćaju.

“Svijet nije crno-bijel“, kažu nam. Inzistiraju da “Postoje mnoge nijanse sive. Ne možete ozakoniti moral. Ne smijete gorljivo kritizirati svoje protivnike. Kršćani su pozvani na dijalog. Vjernici i nevjernici trebali bi po strani ostaviti razlike u potrazi za zajedničkim ciljem“.

U praksi to uvijek završava na isti način. Bez obzira radi li se o politici ili moralu, kršćanima je teško povući “crtu na pijesku”. Prije svega, od njih se očekuje da budu pristojni i da nisu opsjednuti samo nekim pitanjima- poput pobačaja i homoseksualnosti.

Ljevičari nisu takvi. Oni dobro razumiju važnost angažmana u politici. U svojoj čuvenoj knjizi “Pravila za radikale”, osmišljena kao vodič za buduće organizatore zajednice, Saul Alinsky iznio je cijelu strategiju za politiku utemeljenu na polarizirajućoj retorici.Napisao ju je s posebnom namjerom da osnaži podzastupljenu populaciju u cilju podizanja njihove socijalne, političke, pravne i ekonomske moći. Аlinsky je koristio simbol konstrukcije i nenasilnog sukoba kako bi stvorio strukturiranu organizaciju s jasno određenim ciljem koji može poduzeti izravnu akciju protiv zajedničkog neprijatelja. Nadahnuo je generacije ljevičara, s velikim učinkom.

Mnogi kršćanski političari i svećenici s druge strane prečesto suzbijaju snažnu retoriku protiv pobačaja i odbacuju agresivnu kampanju usredotočenu na političare u korist naivne, umirujuće retorike. Svi su oni spremni odstupiti od visokih moralnih načela kako bi izbjegli kontroverze. Nastupaju sa “lite” verzijom obrane života kao da se radi o samo još jednom političkom problemu među mnogima.

Naravno, kršćani ne bi trebali usvojiti Alinskijevu taktiku nekritično! Ali treba vidjeti što se može naučiti iz njegovih ‘pravila igre’. Budući da sve više postajemo politička manjina, moramo postati radikalniji. Alinsky je vjerovao da ne postoji kompromis u politici. Postoje samo pobjednici i gubitnici, prijatelji i neprijatelji.

Alinsky je izradio genijalnu formulu koja se odnosi na pobjedu. Prvo, demonizirajte svog političkog protivnika. Učinite od njega karikaturu. Neka bude utjelovljenje svega što nije u redu sa svijetom. Zatim ga konstantno napadajte, bez predaha. Nemojte mu dati vremena za odmor i reorganizaciju. Iznad svega, svom političkom neprijatelju nemojte nikada ponuditi kompromis. Nemojte ga moliti za njegovu dobru volju. Neprijatelj mora biti uništen.

Postoje samo dvije mogućnosti: postići bod ili ga izgubiti. To je Alinskijev način. To nema veze s dijalogom ili uvjeravanjem, već s osiguravanjem i rukovanjem moći.

Umjesto toga, čini se da kršćani primjenjuju zlatno pravilo ne samo na osobni život, već i u politici, kao da ga je Isus smislio kao političku strategiju. Rezultat je prilično smiješan. Ne činite svom političkom protivniku ono što ne želite da on čini vama. Ne sumnjaj u njegove konačne ciljeve. Prikazuj ga u najboljem mogućem svjetlu. Pretpostavimo da je iskren, čak i kad znamo da laže. Raspravljajte o pitanjima, a ne o osobi. Uvijek budite ljubazni prema svom protivniku čak i kada on to nije. Ističite stvari u kojima se s njim slažete, preuzmite njegovu dobru vjeru i nikada ne dajte ultimatume.

Ovo je recept za neuspjeh.

U stvarnosti politika ima svoja vlastita pravila i protivnici prilično dobro prate Alinskijev model, kao što su Machiavellija prije njega. Ne govorim da kršćani trebaju zaboraviti da se bave javnim diskursom i da na jednom počnu lagati, biti nepristojni ili neobuzdani. Cilj nikad ne opravdava sredstvo, pa tako ni u politici.Kršćani moraju ostati kršćani čak i u politici, koliko god to bilo teško.

Poanta je da moramo biti svjesni s kim imamo posla i naučiti igrati tešku igru.Kršćani se u politici ne mogu sramiti ultimatuma, agresivne kampanje protiv političara, isticati razlike i raditi na diskreditiranju protivnika koji brane moralno odvratnu politiku. Ovo je sve dio današnjeg javnog diskursa. To je posebno istina kada su u pitanju život i obitelj. Kršćani do sad nisu bili dobri u tome.

Ne možete očekivati da ćete ući u javnu arenu bez neprijateljstva i prljavštine, a ponekad i riskirajući svoj život. Kršćani moraju davati ultimatume, a ne otrcane fraze. Ne bismo trebali izbjegavati kontroverze i trošiti dragocjeni politički kapital na političke strategije osuđene na propast.

U politici postoje samo pobjednici i gubitnici. Isus to zna, kao i preko 50 milijuna nevine djece ubijene širom svijeta svake godine. Njima je itekako važno da kršćani postanu pro-life radikali.

Stefano Gennarini, direktor pravnog odjela u Center for Family and Human Rights