Dok očekivanja promjena crkvenog nauka u odnosu na neke teme bračnog morala i obitelji postaju sve izraženije kako se približava izvanredna Sinoda biskupa, jedan britanski biskup je krivnju za ovu pomutnju svalio na “progresivne katolike.”
“Nije tajna da mnogi progresivni katolici očekuju temeljite promjene u doktrini i disciplini na ovoj Sinodi“, rekao je biskup Philip Egan iz Portsmoutha na konferenciji za novinare prošlog tjedna, ali radikalan odmak od crkvenih učenja je nemoguć.
Doktrina se, kako je rekao, “razvija“, ali nikad ne mijenja: “Autentični razvoj doktrine ili discipline mora biti po logici konzistentan.“… “Istina je jedna i doktrina čini nedjeljivu cjelinu“. Za razliku od ekumenskog vijeća, Sinoda je samo “savjetodavno tijelo“, koje nema moć odlučivanja o pitanjima učenja za cijelu Crkvu. Iako su sekularni mediji uglavnom usredotočeni na pitanje primanja sakramenta pričesti od strane razvedenih i ponovno vjenčanih vjernika bez poništenja prvoga braka, Egan je rekao da je papa sazvao Sinodu, jer vjeruje da je “u pitanje dovedena sama kršćanska vizija obitelji.”
Osim ovog specifičnog problema koji se razvlači po naslovima, biskup Egan je rekao kako se svijet suočava s još većom temeljnom krizom antropologije koja se neprestano mijenja, odnosno udaljavanjem od “kršćanskog razumijevanja onoga što znači biti ljudsko biće; stvoreno, palo i otkupljeno.”
“U Velikoj Britaniji kriza obiteljskog života je tijesno povezana s krizom vjere, jer vjera i duhovnost su najdublji aspekti ljudske osobe, tvoreći dinamičnu infrastrukturu koja podupire obitelj i njene običaje”– objasnio je Egan.
“Pomrčina kršćanske vjere i propast tradicionalne obitelji” je osobito posljedica rasta sekularizma, filozofije suprotstavljene kršćanstvu, koja nastoji uspostaviti “kodeks ponašanja formiran eksplicitno bez religije“.
“Sekularizam odvaja Crkvu od države; on nastoji izbaciti religiju iz javne i političke rasprave i tretira je kao privatnu duhovnost. On nastoji ograničiti religiju i rastvara temelje etike, lišavajući tako društvo svog moralnog kompasa“.
“Rezultat je moralni relativizam: moja istina nije tvoja istina, a tvoja nije moja. Ništa nije čvrsto.” Iz toga izrastaju “alternativne antropologije” zbog čega je došlo do nove “rodne ideologije” i homoseksualnog političkog pokreta, ali i do oprečnih teorija o “dostojanstvu i vrijednosti ljudskog života, embrija i nerođenog djeteta, prirode seksualnosti i obitelji, te brige za bolesnike na samrti“.
Radni dokument koji se pripremao za sinodu, nazvan Instrumentum laboris, “iskreno priznaje da mnogi vjernici, pa čak i mnogi svećenici, ne prihvaćaju viđenje Crkve. Ova slabost proizlazi dijelom iz nedostatka vjere i loše kateheze, ali i od agresivnog pritiska suvremene kulture koja je često suprotna Evanđelju“.
Biskup je upozorio na mišljenje, koe mnogi zastupaju, uključujući i visoko rangirane klerike, a koje smatra da je nauk Crkve otvoren za promjene prema “većinskom mišljenju” u današnjem “visoko” sekulariziranom društvu predvođenim svjetovnim medijima i kulturnom relativizma.
– “Je li čudno da mnogi obični kršćani prate trendove umjesto da budu protiv današnje kulture? Lako je izgubiti put, prihvatiti lakšu opciju, uvjeriti se u ono što većina misli, a ne u Bibliju, tradiciju i nauk Crkve.”
Podsjetio je kako je u prvim stoljećima Crkve, u vrijeme kontroverzi oko arijanstva i definicija kristoloških doktrina, Crkva usvojila ortodoksni stav, a “ne neki kompromis između dvije krajnosti. Bio je to zapravo jedan od ekstrema, koji je zastupala manjina“.