Politička kriza koja trese javnu scenu bliži se svojem vrhuncu. Za koji dan se očekuje epilog u kojem bi na pozornici ostali akteri skinutih obrazina. Hoće li se i autori “drame” doći nakloniti publici ostaje za vidjeti. Ne vjerujem.
Veliki broj teorija, nagađanja i špekulacija, neke koliko toliko utemeljene, a najveći broj njih lansiran kao politički spinovi, muti i onako mutne političke vode. U mutnom se, tvrde politički maheri, najbolje lovi.
I što je onda – lovina?
Najnovija kolumna I. Miklenića (“Glas Koncila”) baca dodatno svjetlo na ribnjak iz kojeg bi se mreže trebale uskoro izvući. Iako komentar djeluje kao nečiji isforirani potez, potez povučen u nekakvom “cajtnotu”, on je više nego znakovit.
I političke analfabete znaju da HDZ “u dotu” na izborima uvijek donosi minimalno svojih 25% glasova, neovisno koja struja njime trenutačno upravlja. Veliki broj Hrvata daje svoj glas za HDZ, jer u svojoj naivnosti vjeruje kako je to onaj HDZ iz ’90-tih.
Svi mi znamo da je HDZ tijekom godina postao sklonište mnogih karijerista i političkih “spavača”, oportunista i “krtica”, da tu ima likova s kojima moralan čovjek nema što raditi, ali isto tako svi mi znamo da je u HDZ-u jako veliki broj čestitih domoljuba. I svi mi znamo da je nemoguće dobiti izbore osnivanjem neke nove stranke na tragu državotvorne ideje, ignorirajući HDZ.
I sad se tu javlja MOST.
Teze i hipoteze o genezi MOSTA i njegovom poslanju protežu se od udbaških ćelija, preko tajkunskih domjenaka, pa sve do OPUS DEI klauzura. Svakog dana neka nova priča o MOSTU, o tajnovitom Nacionalnom vijeću, posebnim savjetnicima iz sjene… zatrpava medijske naslovnice.
Činjenice i političkom slijepcu svjedoče da je MOST konstruiran kako bi se preuzeo HDZ. Podignut je od materijala prikupljenog sa svih strana i svake vrste, jer mu je namjena bila jednokratna. Kad posluži svrsi i onako će završiti na političkom otpadu.
Sva ova buka i halabuka oko MOSTA ima za cilj odvući pozornost od onog primarnog cilja, a to je “prijateljsko” preuzimanje HDZ-a. Ili “neprijateljsko”. Svejedno.
Iz managementa znamo za tzv “prijateljska” i “neprijateljska” preuzimanja kompanija. I to nije nikakav novum ni u politici. To je u krajnjem slučaju i legalno i legitimno. O nekakvom moralu i etici nepotrebno je trošiti riječi. Ipak je ovdje riječ o trgovini i politici.
Tko to želi preuzeti HDZ?
I zašto?
Postavlja se još jedno jako logično pitanje.
Zašto nitko nije pokušao preuzeti HDZ, bilo “prijateljski” bilo “neprijateljski”, za vrijeme kada su stranku vodili V. Šeks, I. Sanader, J. Kosor?
Je li “magnum crimen” Tomislava Karamarka bilo spominjanje lustracije?
Mislim da je pitanje svih pitanja – LUSTRACIJA. Ali lustracija koja bi ponajprije trebala krenuti od HDZ-a. Samo lustrirani HDZ u stanju je lustrirati “augijevske štale” hrvatske politike.
Nekome ne odgovara lustracija. Ni ona u HDZ-u, a poglavito ne ona u Hrvatskoj.
Kome ne odgovara lustracija?
Kad odgovorimo na ovo pitanje dobit ćemo i ime konstruktora MOSTA.
Na web stranicama HDZ-a bilježi se povijest stranke od 1989. pa do 1999. godine. I tu se prestaje. Slučajno?
Ništa nije slučajno.