Blog

 

Djevojka zamoli svećenika neka dođe i pomoli se sa njezinim teško bolesnim ocem. Kada je svećenik došao našao je čovjeka koji je ležao u postelji, glave uzdignute na dva jastuka, a do postelje je stajala prazna sjedalica. Svećenik pretpostavi da je starac znao za njegov dolazak.

„Očekivali ste me?“ reče.

„Ne, tko ste vi?“ upita starac.

„Ja sam novi u samostanu,“ odgovori svećenik.

„Kad sam vidio praznu sjedalicu, pretpostavio sam da znate za moj dolazak.“

„O da, sjedalica,“ uzdahne starac.

„Biste li zatvorili vrata?“

Zbunjen svećenik posluša.

„Nikad nikome nisam ovo rekao, čak ni mojoj kćerki,“ započne starac.

„Čitav svoj život ja nisam znao kako moliti. Slušao sam o tome u crkvi, ali nisam obraćao veliku pozornost. Nisam ni pokušavao moliti sve dok mi jednog dana, prije četiri godine, moj najbolji prijatelj nije rekao: „Joe, molitva je jednostavno razgovor s Isusom. Predlažem ti, sjedni na sjedalicu, stavi drugu praznu sjedalicu ispred sebe i u vjeri ćeš vidjeti Isusa na sjedalici. Ništa ti to nije sablasno, jer On je obećao: »I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.« I onda mu samo govori i slušaj na isti način kao što to sada činiš sa mnom.“

„I pokušao sam.“ nastavi starac. „I jako mi se svidjelo, pa ja to činim po nekoliko puta svakog dana. Ali oprezan sam, ako moja kćerka primijeti kako razgovaram s praznom sjedalicom ili će dobiti nervni slom ili  će me poslati u ludnicu.“

Svećenik je bio duboko dirnut ovom pričom. Ohrabri starca neka samo tako nastavi. I onda se pomole zajedno. Nakon molitve vrati se u samostan.

Nakon dva dana nazove ga  gospodinova kćerka kako bi mu rekla da je njezin otac umro tog poslijepodneva.

„Je li umro miran?“ upita svećenik.

„Da, kada sam izlazila iz kuće oko dva sata, pozvao me je da dođem do njegove postelje, ispričao mi je jednu od onih njegovih otrcanih šala i zatim me je poljubio u obraz. Kad sam se vratila, sat kasnije, našla sam ga mrtva. Ali bilo je nešto čudno, čak ne toliko čudno koliko tajanstveno. Izgleda, neposredno prije nego što je umro, tata se je nagnuo i naslonio svoju glavu na sjedalicu pokraj kreveta.“