Dvojica muškaraca, obojica ozbiljno bolesni, dijelili su istu bolničku sobu. Jednom od njih bilo je dopušteno sjediti u krevetu jedan sat svakog poslijepodneva kako bi lakše obavio drenažu vode iz svojih pluća. Njegova postelja bila je odmah do jedinog prozora u sobi. Drugi muškarac morao je provoditi čitavo vrijeme ležeći na leđima u svojoj postelji.

Njih dvojica neprestano su razgovarali. O svojim suprugama i obiteljima, o svojim domovima, poslovima, o vremenu provedenom u vojsci, o mjestima gdje su ljetovali.

Svakog poslijepodneva kada bi muškarac do prozora trebao sjediti u postelji on bi za to vrijeme opisivao svojem cimeru sve one stvari koje je mogao vidjeti kroz prozor.

Muškarac u drugom krevetu počeo je živjeti za one sate kada bi se njegov svijet proširio i kada bi oživio preko svih onih aktivnosti i boja izvanjskog svijeta. 

Prozor je gledao na park sa krasnim jezercem. Patke i labudovi igrali su se na vodi, a djeca su puštala modele brodova neka plutaju površinom. Zaljubljeni parovi šetali su zagrljeni među šarenim cvijećem, a u daljini su se nazirali obrisi panorame grada.

Dok je muškarac pored prozora opisivao sve do i u najsitniju pojedinost, muškarac na drugoj strani sobe zaklopio bi svoje oči i zamišljao je sve te živopisne prizore.

Jednog vrućeg poslijepodneva muškarac do prozora je opisivao paradu koja je tuda prolazila. Iako onaj drugi nije mogao čuti glazbu on je paradu mogao – vidjeti. Vidio ju je u svojim mislima, u svojoj mašti dok je gospodin do prozora sve opisivao biranim riječima.

Dani i tjedni su prošli.

Jednog jutra došla je medicinska sestra i pronašla je u postelji do prozora beživotno tijelo. Muškarac je umro mirno u snu. Tužna, nazvala je službu da odnesu tijelo u mrtvačnicu.

Čim je to bilo prikladno onaj drugi muškarac zapita bi li ga mogli premjestiti do prozora. Sestra je bila sretna što mu može ispuniti želju. Nakon što ga je premjestila otišla je i ostavila ga samog.

Polako, s puno muke i boli, on se osloni na jedan lakat kako bi bacio prvi pogled na stvarni izvanjski svijet. Zatim se polako okrene i pogleda kroz prozor.

Kroz prozor ugleda prazan zid.

Kada je sestra opet došla provjeriti kako mu je on je upita što je to moglo potaknuti njegovog preminulog cimera da opisuje tako dojmljivo sve te predivne stvari koje kao da promatra kroz prozor.

Sestra mu reče da je onaj muškarac bio slijep i da nije mogao vidjeti niti taj zid.

Rekla mu je: „Možda je samo želio ohrabriti vas.“

:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Čovjek osjeti ogromnu radost kada nekoga učini sretnim, usprkos njegovoj osobnoj situaciji.

Kada s nekim podijeliš tugu ona se prepolovi, ali kada podijeliš radost ona se udvostruči.

Ako se želite osjetiti bogati samo nabrojite sve one stvari koje imate, a koje novcem ne možete kupiti.

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::