Svaki čovjek postavlja sebi pitanje: „Što je to prava ljubav?“

Naime, sreća svakog čovjeka ovisi o ljubavi, ljubavi kakvu poznaje, traži, doživljava i provodi.

Ne traži ljubav ondje gdje se ona ukazuje kao puka seksualnost, gdje nosi na sebi otiske prstiju nesavjesnih poslovnih ljudi.

Oni su ljubav, taj dijamant bez premca, bacili u nužnik.

Prava ljubav očituje se u darivanju i predanju.

Njena radost proizlazi iz međusobnog predavanja, iz raspolaganja svojim srcem za drugoga. Ona je nužno povezana sa nježnošću, prijateljstvom i opraštanjem. Uvijek je u doličnom rastojanju prema moći, nasilju i posjedovanju, pa čak je u stanju zauzeti rastojanje prema sebi samoj.

Prije dvije tisuće godina napisao je izvjesni Pavao – dobro poznat prije svega kršćanima – magnu kartu, odnosno hvalospjev ljubav, i koji je i danas jednako aktualan. Želiš li znati koliko prave ljubavi posjeduješ, zamjeni riječ ljubav vlastitim imenom.

I usporedi sebe s rečenicama iz hvalospjeva ljubavi:

“Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.”

Vjeruj mi, to je jedina ljubav s pokrićem.

Ta ljubav ne može završiti slomom.