U bitki kod Lepanta 7. listopada 1571. godine kršćanska flota je porazila moćnu tursku armadu. Europa je tada spašena od osvajača koji bi bio posve promijenio njezino lice. U čast te velike pobjede i duboke vjere da je izborena zagovorom blažene Djevice Marije, dok je čitava kršćanska Europa na poziv Pija V. molila krunicu, Papa je ustanovio 7. listopada blagdan Gospe od Ružarija. U sjećanje i zahvalnost Mariji, u neka druga, davna vremena, kad je Europa imala još kršćansku dušu.
Na Gospu od Ružarija 1991., 420 godina kasnije, Hrvatska je bila u plamenu dok je Europa promatrala kako gori njezin „antemurale cristianitatis”. Slikovito rečeno, to je kao da vam susjedu gori kuća, a vi umjesto vatrogasaca pozovete promatrače. Tada sam prestao vjerovati u naš mit o Zapadu. Na žalost, danas većina Hrvata i dalje uzima taj opijum. I dalje vjeruju u nekakav Zapad i civilizacijsku pripadnost svijetu koji je odavno dekonstruiran. Duboko sam uvjeren da smo tada imali nadnaravnu pomoć, da je Majka Božja pomogla svoje “malo stado”, i da je Ružarij bio mistični lanac spasa. Ružarij! Kako lijepa stara hrvatska riječ! Koliko u sebi nosi snage, simbolike, patinu staroga duha, drevnosti i iskona vjere u Hrvata!
Krunicu je posebno zagovarao i širio sv. papa Ivan Pavao II. kojemu toliko dugujemo. Prije dvanaest godina, u listopadu 2002., sveti je Papa otvorio Godinu krunice i uveo otajstva svjetla u njezino razmatranje. Tom prigodom je objavio Apostolsko pismo „Rosarium Virginis Mariae” (Krunica Djevice Marije) iznoseći pobude za veliku obnovu i širenje te divne molitve. „Ako je liturgija, kao čin Krista i Crkve, spasenjski čin par excellence, krunica je također kao ‘meditacija’ o Kristu s Marijom, spasenjsko razmatranje.”, piše Ivan Pavao II. u svom Apostolskom pismu. Izdvajam ovu rečenicu jer mi se sintagma „spasenjsko razmatranje” kao suštinski opis krunice posebno svidjela. Valja je upamtiti kao izraz najdublje katoličke mistike, pogotovo jer se krunica sve više zanemaruje i podcjenjuje. Papa Ivan Pavao II. je naglašavao da se krunica kao „metoda razmatranja” ne smije podcjeniti. Bio je svjestan da se ona uvijek može unaprijediti, iznova oživjeti, zato je i proširio s novim otajstvima. Woytila je bio mistik Gospina Ružarija. Budimo to i mi kao marijanski vjernici, obnovimo u duhu i srcu njegovu snagu. Ružarij nosi u sebi mistiku jednostavnosti i dubine, mistiku predanja i pouzdanja.
Neki vjernici krunicu svjesno ili nesvjesno omalovažavaju kao „bapsku” molitvu. Muškarci, barem u Dalmaciji, koliko znam iz iskustva, drže je „ženskom” molitvom, odnosno molitvom kojoj su sklonije žene, majke, djevojke, bake itd., te da nije dostojna muškog „mačo” habitusa. Taština s jedne strane, i neznanje s druge mogu biti ozbiljna zapreka za otvaranje dubini, širini i visini te molitve. No često se upliće i oholost: neki drže da nije dovoljno „intelektualna” molitva, da je priprosta. Ne vide u njoj kontemplativni potencijal, i ne shvaćaju njezinu spasenjsku snagu. Autor ove kolumne je intelektualac i pisac, pa krunicu svakodnevno moli zadnjih 18 godina. I sam i u crkvi, u svako doba dana. Nitko me nije odgojio u toj molitvi i naučio, došlo mi je kao čisti unutarnji poticaj, kao milost. Zato izvanjske okolnosti, forme i mnijenja nimalo ne utječu na moj stav. Ne zanima me što će tko misliti i govoriti, hoće li se netko izrugivati i podsmjehivati. Krunica je naprosto postala dio mog vjerničkog, duhovnog i kulturnog habitusa.
Događalo se da bi neki vjernici u djetinjstvu stekli odbojnost prema molitvi krunice jer im je bila nametana. Krunica se ne smije nikome nametati. Krunica se mora zavoljeti da bi je čovjek molio. Mora otkriti njezinu pravu melodiju, njezin pravi unutarnji ritam, ona nije puko, dosadno nabrajanje, nego duboko meditiranje Kristova života. Ako joj tako pristupimo, otkrit ćemo je iznova kao molitvu koja pulsira stvarnim životom.
Svako otajstvo valja promotriti iz vlastite egzistencije i svakodnevnice i osluhnuti što nam govori. Nakon nekog vremena, treba se zapitati: mijenja li me krunica? Jesam li bolji, smireniji? Ako nisam, onda nema svrhe ponavljati nizove Zdravo Marija. U svakom slučaju, treba pokušati. Krunicu svakomu toplo preporučujem. Ako joj se iskreno otvori, promijenit će mu život! I papa Ivan Pavao II. nas poziva: „Danas smo pred novim izazovima. Zašto ponovno ne uzeti krunicu u ruke s istom vjerom naših predaka?”