„To vam rekoh da u meni mir imate.

U svijetu imate muku,

ali hrabri budite –

ja sam pobijedio svijet!“

(Ivan 16,33)

Stvari je bitno uvijek nazvati pravim imenom.

Jedino je tako moguće doći do istine. Ako nas zanima.

Hrvatska ulazi u posljednje dane pred svoj prvi referendum koji je iznikao iz samog naroda. Kako se bliži nedjelja 1. prosinca, dan izlaska na „Referendum o braku“, u Hrvatskoj kulminira sraz dobra i zla. Rukavice su skinute.

O tome je riječ.

Na jednoj strani dobro, a na drugoj zlo.

Istina protiv laži.

Ako stvari nazovemo njihovim pravim imenima onda je sve što se zbiva potpuno logično i očekivano. Onda ne bi smjelo biti iznenađenja.

U početku sve se je činilo kao još jedan od tolikih, unaprijed na neuspjeh osuđenih, pokušaja grupe entuzijasta koji će, po našem dobrom običaju, ostati samo pokušaj. Dobar, plemenit pokušaj, ali ipak samo pokušaj. Počeli su se prikupljati potpisi za raspisivanje referenduma koji bi trebao, ukoliko ga narod podrži, u Ustav Republike Hrvatske zapisati da je „brak životna zajednica muškarca i žene“.

Vladajuća nomenklatura inicijativu građanske inicijative “U ime obitelji”, u samom njezinom začetku, nije shvatila uopće ozbiljno. Podcjenjujući inicijatore, a ponajprije narod, kojem bi trebala služiti, vlast je ostala šokirana brojem prikupljenih potpisa. Kada je svima postalo jasno da „neprijatelj uistinu ne spava“ – nastala je panika.

S lanca su pušteni prorežimski mediji i započela je hajka. Do sada neviđena. Svih ovih dana svjedočimo nezamislivoj agresivnosti koja se ne ustručava ni od najprimitivnijih ispada otvorene i nesputane mržnje. Načini i sredstva se ne biraju. Koriste se sva (i to ne mala) sredstva difamacije i diskvalifikacije onih koji su krenuli u prikupljanje potpisa za referendum. Sve to generira mreža anti-kršćanskih i antihrvatskih udruga, političara i njihovih medija.

Apsurdne stvari se događaju. Notorni ateisti citiraju Sveto Pismo, pišu otvorena pisma Svetom Ocu, „škrope“ i lijevo i desno. Vrijeđaju se i izruguju oni koji misle drugačije. Podmeće se. Krivotvori. Izmišlja. Laže se u oči.

Čitava bulumenta „poznatih osoba“, koje je poznatima učinila ova iščašena kultura, unisono hukće protiv institucije braka kao životne zajednice muškarca i žene. Zanimljivo da u tom „paralelnom svijetu“ nema nesuglasja, nema disonantnih tonova. Svi su PROTIV, a u biti svi se boje za svoje pozicije i za svoje sinekure. Lakše je odreći se stava nego honorara.

Svećenike se privodi na informativne razgovore kako bi im se „objasnilo“ što smiju, a što ne smiju govoriti. Javna televizija otvoreno staje na stranu protivnika referenduma, a vlada RH snima video spotove u kojima njezini članovi jasno očituju svoju nezainteresiranost, pa čak i prezir, prema minimalno 750.000 svojih subjekata.

Maske, jedna po jedna, padaju, pa i do jučerašnji „demokršćani“, u strahu od svojih gospodara u Bruxellesu, Haagu i Washingtonu, okreću „ćurak naopako“ i u biti tek sada pokazuju svoje pravo lice.

Premijer bi nas mijenjao. Kako? To još ne znamo, ali slutimo. Njegova izjava „Nije da ne poštujem katoličku tradiciju, ali Hrvatska se mora mijenjati.“ ne ostavlja mjesta nikakvoj dilemi. Moramo se mijenjati. A to onda znači, ako nešto moraš, to će biti „bilo milom, bilo silom“.

Vjerojatno silom, jer „sila Boga ne moli“.

Jedino što se još nije dogodilo, a bilo je za očekivati, jest da predsjednik republike ode u Beograd po mišljenje. Tko zna,možda je i bio.

I za kraj antologijska izjava Vesne Pusić: „Što god mislite, glasajte protiv“.

“O tempora, o mores!”

Pametnome dosta.

Što bi se dogodilo ukoliko na referendumu većina ne zaokruži ZA?

Po kratkom postupku i kroz kratko vrijeme Sabor bi donio zakon po kojem je brak zajednica dviju osoba, naravno neovisno o njihovom spolu. Možda bi komesari duha („mentalni komunisti“) koji vladaju Hrvatskom, želeći se svidjeti svojim gospodarima, odmah donijeli i zakon koji bi legalizirao poliamoriju (višeljublje) i poligamiju (mnogoženstvo), prije Australije gdje se o tome sada na veliko polemizira (Australija je već legalizirala istospolne brakove, a ovo je naredna faza), jer oni poput splitskog gradonačelnika tvrde da “Zakon ne smije blokirati ljubav”.

Možda bi pedofilija, zoofilija i nekrofilija dobile svoj zakonski status, jer i to je kako neki kažu „ljubav“ vrijedna respekta i ozakonjenja.

I kad se mijenjamo mijenjajmo se do kraja.

Ionako su nam priprijetili da se moramo mijenjati.

Ne možemo doduše preduhitriti Belgiju, jer na prijedlog Socijalističke stranke, belgijski će parlament ovih dana raspravljati o mogućnosti eutanazije djece (ukidanje svih dobnih granica) te osoba koje pate od demencije u ranom stadiju bolesti. Da smo se barem ranije sjetili.

Zato možemo ići u korak s Kanadom u kojoj je Vrhovni sud proglasio biblijske citate, koji govore protiv homoseksualaca, ni manje ni više nego govorom mržnje. Kanadski sud donio je takvu odluku nakon što su u javnost puštena dva letka u kojima su jasno označeni biblijski citati koji govore o grijehu homoseksualnosti.

Prvi letak govori o biblijskoj priči Sodome i Gomore gdje su gradovi uništeni upravo zbog tog grijeha izopačenosti.

U drugom letku koji je usmjeren protiv zdravstvenog odgoja u školama, gdje se djecu potiče na učenje o homoseksualnosti kao o normalnoj spolnoj orijentaciji, korišten je citat iz Svetog Pisma: »Sablazni ne mogu izostati. Ali teško onome od koga dolaze! Bolje bi mu bilo da mu se mlinski kamen objesi o vrat, i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovih malih.« (Luka 17,1-2)

Ovaj biblijski citat proglašen je govorom mržnje te je letak zabranjen.

I citat „Voli grješnika, mrzi grijeh“ također se ne smije upotrebljavati u kanadskoj javnosti. Pretpostavka je da bi trebali voljeti grijeh. Ništa čudno.

I nakon ovih primjera čovjek kao da čuje zastrašujući Borgov glas („Zvjezdane staze“) koji govori: „Vaša kultura će se prilagoditi kako bi nam služila. Otpor je uzaludan.“

Zašto ovakva silna hajka na referendum i njegove pristalice?

Zašto ovakva paranoična mržnja prema svemu što je povezano s vjerom, i to ne samo kršćanskom, jer referendum podržavaju i muslimani i židovi?

Odgovor je jednostavan.

Sotoni je netko stao na put. I otvorila su se „vrata pakla“.

Na tribini o braku u Omišu profesor Matko Marušić reče: „Hrvatska je ostala zadnja zemlja koja može spasiti svijet! Svi najveći su pali. I Španjolska i Brazil, a mala Hrvatska još jedina pruža otpor … Ako sotona ipak nekim čudom pobjedi, časno ćemo primiti poraz i otići u povijest kao narod koji je pružio najveći otpor nastranosti.“

Netko je rekao sotoni – NE!

Dalje ne možeš!

I to je rekla mala Hrvatska. Stala je ta mala, ali i odlučna, ali i hrabra Hrvatska, sotoni na put, i logično da je sotona podivljala. Upregnula je sve svoje, ne tako male snage, sve svoje šegrte i kalfe, sve svoje saveznike i vazale, sve svoje dužnike i sluge, ne bi li ostvarila svoje ciljeve zla, a jedan od njih jest uništenje braka kao životne zajednice muškarca i žene, a to bi onda značilo smrt obitelji kakvu nam je Bog dao.

U jeku kampanje za legalizaciju istospolnog braka u Argentini 2010. godine Jorge Mario Bergoglio, tadašnji nadbiskup Buenos Airesa, a danas papa Franjo, će između ostalog napisati:

“Argentinci će u idućih nekoliko tjedana biti suočeni sa situacijom koja je smrtna opasnost za obitelj. Riječ je o zakonu koji će legalizirati gay brakove. Identitet obitelji i njezin opstanak su ugroženi: otac, majka i dijete. Život tolike djece koja će biti diskriminirana zbog nedostatka ljudske zrelosti koje im je Bog odlučio podariti kroz oca i majku, također je u opasnosti … Nemojmo biti naivni, nije riječ o običnoj političkoj borbi … nego o potezu oca laži koji želi zbuniti i prevariti djecu Božju”.

A Isus će sotonu nazvati baš tako „Jer je lažac i otac laži.“ (Ivan 8,44)

Ove nedjelje svjedočimo koliko smo, ne mrzeći nikoga i ne ponižavajući nikoga i ne sudeći nikomu, vjerodostojni u obrani svojeg dostojanstva, svojih i budućih obitelji, svoje vjere.

Svjedočimo koliko smo Kristovi.

„Kad je vrijednost obitelji ugrožena … mi ćemo ustati!“ (Ivan Pavao II)

Zato ustanimo!

 

»Niste li čitali da je Stvoritelj u početku

stvorio čovjeka kao muža i ženu

i rekao da će muž ostaviti oca i majku

i prionuti uz svoju uza svoju ženu,

i njih dvoje bit će jedno tijelo?

Oni dakle nisu više dvoje,

nego jedno tijelo.

A što je Bog svezao,

čovjek ne smije rastavljati.“

(Matej 19,4-6)