Blog

 

Poštovani gospodine Petrov, 
Večeras je u Splitu, u sklopu „Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabranju“, održana projekcija dokumentarnog filma „Ovčara – neispričana priča“.

Poslije filma u dvorani u kojoj je bilo oko 500 osoba nastao je muk, nevjerica. Osjećaji boli, tuge, bijesa, nevjerice smjenjivali su se u meni, a vjerujem i u svima ostalima, tijekom cijele projekcije.

Scenarist filma, gospodin Nikola Kajkić, inače predsjednik sindikata policije, reče kako za film od hrvatskih institucija, uključujući HAVC, nisu dobili ni jedne kune.

Iz filma doznajemo kako za 276 pobijenih na Ovčari, uključujući ranjenike, civile i vojnike, praktički nitko nije odgovarao. Od, prema najnovijim spoznajama 152 uključenih u strahoviti masakr, zvjersko mučenje i pogubljenje izmrcvarenih zarobljenika praktički nitko nije odgovarao. Štoviše neki se i dan danas šeću Hrvatskom.

Film „Ovčara – neispričana priča“ do kraja je ogolio svu bijedu i jad hrvatskih državnih institucija. Nije čudo što toliki hrvatski branitelji dižu ruke na sebe. Kako živjeti u državi koja nema minimum poštovanja prema sebi samoj, prema svojim najboljim sinovima, prema tolikoj prolivenoj krvi i tolikim žrtvama podnesenim za njezinu slobodu?

Poštovani gospodine Petrov, kao predsjednik Hrvatskog sabora imate povijesnu odgovornost i priliku učiniti najveći čin domoljublja i ljubavi prema svojoj Domovini, hrvatskom narodu i braniteljima.

Dakako da nam je potreban gospodarski rast, otvaranje novih radnih mjesta i toliko toga. Ali nam je najpotrebnija ISTINA o Domovinskom ratu; potrebno nam je svima iznova vratiti ponos na ono što jesmo i za što smo se izborili; potrebno je konkretno, na svim razinama, pokazati kako je Domovinski rat jedini temelj suvremene i suverene Republike Hrvatske. To kroz ovih 25 godina ili bolje reći poslije smrti dr. Tuđmana nije više tako očito, tj. svakodnevno se dovodi u pitanje od raznih političkih, kulturnih i društvenih javnika koji ne žele dobro hrvatskom narodu.

Stvari treba istjerati na čistac. Bez istine bit ćemo osuđeni iznova ponavljati povijest. Zlotvori u Vukovaru, Škabrnji i drugdje po Hrvatskoj ponovili su zločine koje su im djedovi i očevi počinili na Bleiburgu, po Sloveniji i na Križnom putu, a počinili su zlodjela jer su im djedovi i očevi ostali nekažnjeni. 

Stoga Vas molim da iskoristite poziciju predsjednika Hrvatskog sabora koja Vam omogućuje da se Vaš glas čuje u javnosti i da se može čuti pa i onda kad ga mainstream mediji ne budu htjeli i željeli čuti. Uz to meni se osobno čini da bi bilo dobro, štoviše neophodno učiniti sljedeće:


1) Žurno jednu sjednicu Hrvatskog sabora posvetiti žrtvama Domovinskog rata, odnosno istjerati na čistac je li bilo nemara u procesuiranju zločina počinjenih nad nevinim žrtvama diljem Hrvatske te postoji li ne samo moralna nego i kaznena odgovornost u tim propustima, uključujući nadasve glavnog državnog odvjetnika;


2) Učiniti sve da se otkriju svi nestali (2915), tj. da im se omogući dostojanstven pokop, a njihovim obiteljima napokon dade kakav takav mir;


3) Istražiti sve grobišta i zločine počinjene nad hrvatskim narodom krajem Drugog svjetskog rata te u vrijeme poraća, uključujući i Jasenovac;


4) Obustaviti sve procese protiv hrvatskih branitelja za navodne ili stvarne zločine počinjene u Domovinskom ratu sve dok i jedan ratni zločinac koji je napadao i razarao Hrvatsku bude na slobodi;


5) Utemeljiti poseban odjel policije (tajne ili javne) koji će se baviti samo procesuiranjem ratnih zločina učinjenih protiv Republike Hrvatske te progonom ratnih zločinaca, po uzoru na izraelska iskustva;


6) Učiniti sve da se poštuje Deklaracija o Domovinskom ratu koja je sada samo mrtvo slovo na papiru;


7) Istražiti zašto HAVC, a nažalost ni druge državne institucije nisu pomogle da se snimi ni jedan jedini igrani film na temu Domovinskog rata, a koji bi Domovinski rat prikazivao u pozitivnom svjetlu;


8) Istražiti zašto je u povijesnim udžbenicima hrvatskih đaka samo 6 % gradiva posvećeno Domovinskom ratu?


Poštovani gospodine Petrov, na Vama, kao predsjedniku Hrvatskog sabora, povijesna je odgovornost da pokrenete pozitivne procese u daljnjoj demokratizaciji naše Domovine, koja se još uvijek, nažalost, nalazi u rukama udbaša. Demokratizacije, a ni istinskog napretka nema bez istine. Neraščišćena prošlost pretvara se u okove za budućnost. Ostvarite li nešto od navedenoga imat ćete odsad u meni pobornika i budućeg glasača.

S poštovanjem i uz srdačne pozdrave, prof. dr. Mladen Parlov, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu

P.S.

Ovo Vam pismo pišem oko 3,30, jer ne uspijevam zaspati poslije filma „Ovčara – neispričana priča“.