Tko u Mostaru nije bio i tko nije upoznao barem nekog iz Mostara mislim da je zakinut za jednu snažnu životnu dimenziju, jer Mostar je poseban grad i njegovi ljudi uistnu jesu posebni ljudi.

Imaš dojam da tu pripadaš, iako iz Mostara nisi, a onda se ispostavi da ipak jesi. Teško se to riječima da opisati. I ne usudim se. Neke stvari treba jednostavno doživjeti. Samo javno svjedočim tu moju “mostarsku vezu”.

Moje svjedočenje vjere, uz predstavljanje drugog izdanja moje knjige “Sva moja sidra”, u župi Sv. Luke evanđeliste, u Ilićima (Crkva Krista Dobrog Pastira), spada u one događaje koje ću trajno pamtiti.

Hvala svima vama koji ste došli i bili uz mene, hvala vam na podršci i na stisku ruke, na povjerenju. Zahvalan ostajem župniku don Ivanu Periću na gostoljubivosti i prije svega na povjerenju. Mojim dragim prijateljima iz udruge “Troplet” i mojem izdavaču Logovita Mostar, zahvala na svemu.

Kažu da ti je suđeno vraćati se u neka mjesta. 
Tako je to sa mnom i Mostarom. 
Već nakon našeg prvog susreta citirao sam pjesnika, 
sluteći neke nove susrete:

… voljeli smo se skoro obiteljski
taj Mostar i ja …
… nismo zaboravili prijatelje
nismo zaboravili Riječ …
——–