Tjednima su trajale pripreme za najveći događaj u župi svetoga Josipa na Mertojaku otkako je utemeljena. Nema Mertojačanina koji nije znao da naš Mislav slavi svoju mladu misu! Nakon đakonskoga ređenja u katedrali sv. Duje 23. studenoga prošle godine, Mislav i osam drugih mladomisnika zaređeni su za svećenike 27. lipnja u konkatedrali sv. Petra te su se pripremali za slavlje svojih prvih svetih misa pred pukom. Svoju je don Mislav Šaškor u rodnoj župi na Mertojaku proslavio u nedjelju 12. srpnja pod geslom iz starozavjetne Knjige mudrosti: „Gospodine, pošalji mudrost svoju da uza me bude i potrudi se sa mnom“.

Javilo se ukupno oko 110 volontera, što mladih, što onih u najboljim godinama, za pomoći kako god i kad god bude trebalo. Pripravni su bili i župljani Gospe od milosrđa sa Žnjana gdje je Mislav kao bogoslov obavljao svoj pastoralni praktikum, voljni i željni sudjelovanja u ovom velikom događaju. Crkva se friško opiturala još prije koji tjedan, Čistoća i Parkovi i nasadi zadnji tjedan gotovo su svakodnevno patrolirali kvartom i uređivali zadnje detalje, a u četvrtak se na igralištu u parku započelo s postavljanjem konstrukcije za šator u kojem se nakon mlade mise održala proslava. U petak je šator do kraja postavljen pa su vrijedni volonteri unijeli i rasporedili stolove i klupe te je ispred crkve postavljena zaštita od sunca. Mirjam je tjednima pripremala zbor kako bi njihove izvedbe na mladoj misi bile besprijekorne (kao i uvijek!), a zborašice su između probi u petak stigle isplesti i dugi ukras koji je bio postavljen iznad crkvenih vrata. Generalno je očišćena cijela crkva, dvorane i sve prostorije koje će biti korištene, a dan prije slavlja mlade mise počelo je i svečano kićenje crkve i oltara kojim su dominirali kalež i hostija. Zadnju večer volonteri su uredili oko 140 stolova za preko 1100 ljudi te sortirali torte i kolače koji su danima stizali u nemjerljivim količinama. Pripremljene su i klupe ispred crkve za vjernike koji neće moći ući u crkvu. Toliko je detalja koji su trebali biti napravljeni, ali nikome ništa nije bilo teško i sve se radilo uz osmijeh i pjesmu!

Duhovno nas je pripremao don Ranko Vidović u trodnevnici koja je započela u četvrtak. Prvi dan don Ranko je govorio o svećeništvu i euharistiji. Između tih dvaju pojmova stavio je znak jednakosti – i svećeništvo i euharistija ustanovljeni su u istome trenutku i proizlaze jedno iz drugoga. Nema euharistije bez svećeništva ni svećeništva bez euharistije. U petak je pred punom crkvom don Ranko govorio o svećeništvu i križu. Znak jednakosti povezuje i ta dva pojma. Naime, svećenici su graditelji mostova između ljudskog i Božjeg svijeta, ali su oni i sami mostovi. „A što je drugo taj most nego križ!“ kaže don Ranko. Na kraju nas je pozvao da ustrajno molimo za svećenike, posebno one posrnule. Na posljednjoj misi trodnevnice bila je riječ o Mariji koja je uz euharistiju drugi plod križa. Isus najosobniji dar koji ima – majku – dijeli i daruje je svima nama. Budući da je ona nosila Isusa pod svojim srcem, ona je jedina sposobna zahvatiti u Njegovo milosrdno srce postajući tako posrednica svih milosti.

U nedjelju rano ujutro volonteri su prionuli na posao i pripremili hranu za svečanost – servirali pršut i sir, soparnik, pripremili prilog i salatu za glavno jelo. Šator je ukrašen i stolovi do kraja postavljeni. Sve je bilo spremno za proslavu onoga što smo tako dugo iščekivali i za što smo se svi pripremali.

U 10:30 sati naš Mislav započeo je proslavu svoje prve svete mise pred pukom. Na samom početku obratio mu se župnik don Vjenceslav, poručujući „svojoj diki“ kako mu neće biti lako na putu koji je odabrao, ali će mu biti lijepo, a mnogi su zaplakali. Župnik je čestitao mladomisniku, njegovim roditeljima, bratu, sestrama i baki koja je s molitvom na usnama živjela za ovaj dan. Kratko se obratio Mislavovim roditeljima, Jeli i Roku, naglašavajući kako ni u kakvoj drugoj kombinaciji s Mislavom ne bi doživjeli ovakvu sreću i svečanost: „Vi ste dali sina Bogu – a on će sada vama Boga dati!“ Na kraju je pozvao Mislava da ponosno i radosno služi Bogu i ljudima kojima bude poslan.

U uvodnom obraćanju mladomisnik je napomenuo okupljenima da je u središtu misnoga slavlja osoba Isusa Krista. Propovijed je držao don Josip Periš, koji je jedno vrijeme proveo kod nas u župi. Podsjetio nas je kako bi župa bila mnogo siromašnija bez obitelji Šaškor, čiji članovi na misi čitaju, sviraju i pjevaju, a sada su, evo, dali i prvog mladomisnika u 24 godine postojanja župe. Među ostalim, don Josip je kazao: „Vjerojatno će biti mnogo onih koji će reći: šteta! Tako lijep, mlad, zgodan, obrazovan, krasan momak, a odlučio otići u svećenike. No, to su ovozemaljska razmišljanja, tome se treba oduprijeti. Ja kličem: O, Bože, koje radosti! Neka je Blagoslovljen Bog otac koji ga je zamilovao svojom milošću zbog koje je mladomisnik odlučio reći Bogu – evo me kraj Tebe! Božja milost zamilovala je i njegovu obitelj i prijatelje, zbog čega kličem: Bože, koje radosti! Koliko je onih kojima će on prenijeti tu Božju milost kroz sakramente, vidljive znakove nevidljive Božje milosti!“

Po završetku svete mise oko tisuću uzvanika okupilo se u parku na svečanom ručku u čijoj je organizaciji sudjelovalo preko stotinu volontera, a na kojem su se posluživali pršut, sir, soparnik, pečenje i kolači. Obitelj Šaškor ušla je u šator uz pjesmu „Svi slavimo Gospodina“ u izvedbi Tria Rico koji nas je uveseljavao čitav dan. Dugo se čekalo u redu za stisnuti ruku Mislavu i članovima njegove obitelji. Prijatelji su Mislavu pripremili iznenađenje i otpjevali na pozornici nekoliko njemu dragih pjesama, a uskoro su se i ostali oslobodili i započeli s plesom. Mnogi uzvanici komentirali su kako „ovo može samo Mertojak“, kako je atmosfera predivna i kako je ovo najbolji događaj ovakve vrste kojem su imali prilike prisustvovati.

Nakon višednevnog rada te pjevanja i plesanja nije bilo teško ni oprati sve prljavo posuđe ni počistiti otpatke i složiti stolove i klupe. Već sutradan šator je razmontiran i na igralištu su djeca ponovno igrala nogomet. Sve je kao da se nikad ništa nije dogodilo. Ali župa više nije ista.

Mnogi od vas sjećaju se prvih dana u našoj župnoj zajednici – jedne dvorane u atomskom skloništu kojoj je u centru bio samo drveni oltar, a opet, mnogima su ta vremena najdraže sjećanje. Možete posvjedočiti da se sve od tih dana – prvih okupljanja naše zajednice – nije osjetila ovakva atmosfera. Svi smo radili kao jedan, svi koristili dane nam talente i darove – ovaj za čišćenje, onaj za organizaciju, za kićenje, onaj za pjevanje, za slikavanje… Vladalo je pravo zajedništvo. Lijepo stoji pisano: „Svi smo mi udovi, a Krist je Glava“.

I ovom događaju Krist je glava, On je centar, a Mislav nas svojim posvećivanjem Njemu podsjeća kolika je milost da imamo dragog i dobrog prijatelja koji će nam biti primjer žive vjere, ustrajnosti i posvećenog života.

Bogu hvala!