Bolje da nije. Uistinu ne trebamo takve svete Mise.

Mi trebamo misu kao Žrtvu. Mi trebamo Misu kao Uskrsnuće i proslavu Sina Čovječjega. No svete Misa za Domovinu pretvorila se u sramotni medijski događaj. Još kada nas je predsjednik Vlade poučio da trebamo biti sretni jer se u Africi uzdiše za hrvatskim standardom onda je stvarno dosta.

Na svetoj Misi svi bezakonici, lažljivci, ubojice, dodvorice, izdajice, zaštitnici svake nastranosti, bogohulnici i nepravednici bili su u redu za primiti Živog Gospodina. Upravo oni koji su izdali Domovinu i narod. Upravo oni kojiima je abortus “ljudsko pravo”, uprvo oni koji našoj djeci ovih dana ne dopuštaju da se u njihove svjedodže upiše ime njihovih ponosnih roditelje. Upravo oni koji su ocoubojice i domoubojice. Upravo oni koji hrane svaku vrstu klevete protiv Domovine.

Čemu takva sveta Misa? Čemu ponižavanje, javna sabazan i blasfemija? Zar to ne vide oni koji im propovijedaju? Zar ne vide da njih ne zanima ni Domovina, ni Isus Krist, ni narod? Pred očima naroda i svijeta događa se nešto strašno. Hoće li uskoro jandrokovićizam, plenkićizam i rajnerizam postati uzor katolištva? Hoće li vjerni katolici uskoro početi bježati iz crkava u kojima se ništa ne smije reći o ovim činjenicama i događajima? Je li se čaša prelila? Moja je odavno. I zato ne šutim. Evo i ovim stičem nove neprijatelje.

Mislim da nam ovakve “mise za domovinu” u kojima se ponižava samo srce i bit svete Mise, a to je Isus Krist i Njegova žrtva, ne trebaju. Do sada sam nekoliko puta bio na svetim misama na Dan državnosti. “Uglednici” su telefonirali, žvakali, razgovarali, šepirili se, no bar se nisu pričešćivali. Sada su otišli korak dalje i to im se dopušta. Pobožni Hrvati se drže podalje od tog prijetvornog naraštaja.

autor teksta: Mate Knezović