„Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!“

(2. Korinćanima 5, 17)

Puno prije nego su Joseph Mohr i Franz Gruber stvorili poznatu pjesmu „Tiha noć“, Angelus Silesius je napisao:

“U tihoj noći rodi se dijete Božje,

I sve se ponovo okupi izgubljeno i samo.

Može li tvoja duša, čovječe, postati tiha noć?

Bog će se roditi u tebi i sve postaviti kako treba.”

Poljski redovnik Silesius objavio je pjesmu 1657. godine u „Kerubinskom hodočasniku“.

Tijekom Božića u našoj crkvi zbor pjeva predivnu pjesmu pod nazivom “Može li ti duša postati tiha noć?”.

Dvostruki je misterij Božića da je Bog postao jedan od nas kako bismo mi postali jedno s Njim. Isus je trpio sve što je bilo pogrešno kako bismo mogli biti ispravni. Zato je apostol Pavao mogao napisati: „Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. (2 Kor 5, 17-18).

Bio naš Božić ispunjen s obitelji i prijateljima ili prazan od svega za čim čeznemo, mi znamo da je Isus došao da se rodi u nama.

„Ah, kad bi srce tvoje bilo jaslica porođenja,

Bog bi još jednom postao dijete na zemlji.“

Gospodine Isuse, hvala Ti što si rođen u ovom mračnom svijetu kako bismo se mi mogli ponovno roditi u Tvome životu i svjetlu.

Bog je postao jedan od nas da bismo mi postali jedno s Njim.