“Tražio sam Gospodina, i on me usliša, izbavi me od straha svakoga.” (Psalam 34,5)

Strah se ušulja u moje srce bez dopuštenja. I tamo crta sliku bespomoćnosti i beznađa. Krade moj mir i moju koncentraciju.

Čega se ja to bojim?

Zabrinuta sam za sigurnost moje obitelji ili za zdravlje onih koje volim. Paničarim nad izgubljenim poslom ili prekinutom vezom. Strah okreće moj fokus prema unutra i tamo nalazim svoje srce ponekad tako nepovjerljivo.

Kada moji strahovi i brige napadnu koliko vrijedi čitati Davidovu molitvu u 34. psalmu: “Tražio sam Gospodina, i on me usliša, izbavi me od straha svakoga.” (Psalam 34,5)

I kako nas to Bog izbavlja od naših strahova?

Kad u “Njega gledamo”, kada se fokusiramo na Njega, naši strahovi venu; mi Njemu vjerujemo da on svime vlada.

A onda David spominje drugu vrstu straha – ne strah koji paralizira, nego duboko poštovanje i bogobojaznost prema onome koji nas okružuje i koji nas spašava. U Njemu nalazimo utočište, jer je dobar.

Ova bogobojaznost pomaže nam staviti svoje strahove u perspektivu. Kad se sjetimo tko je Bog i koliko puno nas voli, onda se možemo opustiti u Njegovom miru.

“Ne trpe oskudice koji ga se boje.” zaključuje David.

Kako je predivno otkriti da u strahu Božjem mi možemo se osloboditi svojih strahova.

Bože, svjestan sam svojih briga i strahova i stavljam ih u Tvoje ruke.

Podari mi svoj mir u danu svakom.

Zamoli Boga da te oslobodi od tvojih strahova.