“Posla me… daim (ožalošćenima)

dadem vijenac mjesto pepela,

ulje radosti mjesto ruha žalosti,

pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna.”

(Izaija 61,1, 3)

“Ukidamo vaše radno mjesto.” prije deset godina ove riječi su me skoro oborile s nogu kada je kompanija za koju sam radio počela dijeliti otkaze. U to vrijeme, osjećao sam se slomljenim, dijelom što je moj identitet bio tako isprepleten s mojim poslom urednika. Nedavno sam proživio sličnu tugu kada sam čuo da i moj honorarni posao prestaje. Ali ovaj put nisam osjetio da se tresu moji temelji, jer tijekom godina sam vidio Božju vjernost i vidio sam kako mogu okrenuti moje tugovanje u radost.

Iako živimo u palom svijetu u kojem proživljavamo bol i razočaranja, Gospodin nas može povesti od očaja do radosti, kao što vidimo u Izaijinom proroštvu o dolasku Isusa (Izaija 61,1-3). Bog nam daje nadu kada smo u beznađu; On nam pomaže zaboraviti kada mi mislimo da to nismo u stanju; uči nas da je naš identitet u Njemu, a ne u onom što činimo. Daje nam hrabrost za suočiti se s nepoznatom budućnosti. Kad smo odjeveni u dronjke od “pepela”, On nas nježno zaogrće plaštem pohvale.

Kad se suočimo sa gubitkom ne trebamo bježati od tuge, ali ne trebamo ni postati ogorčeni i hladna srca. Kad razmišljamo o Božjoj vjernosti tijekom svih naših godina, onda znamo da je On voljan i da je u stanju, još jednom, okrenuti našu tugu u ples i dati nam dovoljno svoje milosti u ovom životu i puninu radosti na nebesima.

Bože Oče naš, Ti si Isusovu bol na križu okrenuo u najbolji dar za mene. Produbi moju vjeru da mogu, u svojem životu, pozdraviti Tvoju ljubav, koja život mijenja.

Bog može učiniti da rastemo u danima naše duboke boli.