“To, evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega.” (1. Korinćanima 6, 11)

Jedan mladi Japanac je imao problem – bojao se izaći iz kuće. Kako bi izbjegao druge ljude, danju bi spavao, a ostajao bi budan čitavu noć gledajući TV. Bio je “HIKOMORI” ili moderni pustinjak. Problem je nastao kada je prestao odlaziti u školu zbog slabih ocjena. Što je duže izbivao izvan društva, to se je sve više osjećao kao društveno nepodoban. Konačno je prekinuo svaku komunikaciju sa svojim prijateljima i obitelji. Dobio je pomoć na svojem putovanju do oporavka, posjećujući klub za mlade u Tokiju, poznat kao “IBASHO” – sigurno mjesto gdje duhovno slomljeni ljudi mogu započeti svoj povratak u društvo.

Što ako bismo Crkvu promišljali kao “IBASHO” – i možda čak i nešto više?

Bez sumnje, mi smo zajednica duhovno slomljenih ljudi. Kada je apostol Pavao pisao crkvi u Korintu, on je opisivao njihov dotadašnji način života kao anti-društeni, štetan i opasan, kako za njih same tako i za druge (1. Korinćanima 6, 9-10). Ali u Isusu oni su se preobrazili i postali cijeli. I Pavao ohrabruje ove spašene ljude da vole jedni druge, da budu strpljivi i ljubazni, da ne budu ljubomorni ili oholi ili grubi (13, 4-7).

Crkva treba biti jedan “IBASHO”, gdje ćemo svi mi, neovisno s kojim se teškoćama ili lomovima u životu susrećemo, biti u stanju upoznati i doživjeti Božju ljubav. Molimo se da u ovom ranjenom svijetu, svi oni koji slijede Krista, doživi suosjećanje Kristovo.

Dragi moj Bože, hvala Ti što si platio kaznu za moje grijehe svojom smrću i uskrsnućem i što si mi dao novi život. Pomozi mi živjeti životom koji časti Tvoje sveto ime i koji voli druge kao što si Ti volio mene.

Samo Bog može preobraziti grijehom isprljanu dušu u remek djelo milosti.