Protuprirodni politički blud između HDZa i HNSa, ozakonjen političkim bračnim savezom, uz kojeg konzensualno živi višegodišnja HDZova priležnica (SDSS), rezultirao je rođenjem deformiranog djeteta.

Hibridno čedo, ovog „in vivo“ eksperimenta, koje se još samo po inerciji naziva Hrvatska, ni samo, u svojem jadu i bijedi, ne zna kojeg je spola, a o rodu kojem pripada tek će se doznati. Roditelji ovog frankensteinskog sparivanja, Buzin i Bruxelles, čine sve moguće kako bi plod ove veze dugoročno umrtvio i doveo na njihovu mjeru ovaj dio „regiona“.

Narod nije bio ni pozvan u svatove, jer su roditelji mladenaca znali da im nitko normalan ne bi ni došao. Zato su pokupili „s koca i konopca“ sve one udruge i pojedince koji su namirisali dovoljno masti kojom bi podmazali svoje poluge kojima pomiču inertne narode prema Novom Svjetskom Poretku.

A narod, zarobljen u svojoj ravnodušnosti, zaboravlja tko je i čiji je.

„Prekinuli ste s Kristom vi koji se u Zakonu mislite opravdati; iz milosti ste ispali.“ (Galaćanima 5, 4)

Tu i tamo, kada ostatke nekada hrabrog i ponosnog naroda, a danas raseljenog, pauperiziranog i umrtvljenog, uhvati nesanica ili slučajno pokaže nekakve znakove zainteresiranosti za svoju sudbinu, priredi mu se neka nova predstava, nekakav igrokaz kao sredstvo za umirenje.

Onda se unutar vlasti kostimiraju određeni pojedinci koji su kao protiv, recimo Istanbulske konvencije, stvara se privid diferencijacije, lažna slika o „poštenim, časnim i našim ljudima“ ali opet nitko od njih ne napušta svečanu ložu da bi otišao na „sjever“ među narod i s njim podijelio sudbinu.

Začahureni u svoje male krugove istomišljenika, preostali istinski domoljubi, očajnički pokušavaju probuditi uspavani narod nesvjesni sve uzaludnosti, jer narod je nemoguće probuditi ukoliko se sam ne odluči na buđenje. A hipnotički san će nestati tek onda kada narodu dođe voda do grla ili kada mu požar zahvati postelju na kojoj tako blaženo počiva sanjajući snove iz kojih će se jednog dana probuditi u surovoj stvarnosti novog babilonskog sužanjstva.

„Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate.“ 

(Rimljanima 6, 16)

Onoga trenutka kada narod „ugasi“ protubožje, protuobiteljske i protuhrvatske medije, onog trenutka kada narod prepozna među sobom ljude koji su mu spremni služiti, onog trenutka kada narod raskajan klekne pred svojim Bogom, onog trenutka kada narod opet uzme krunicu u ruke i onog trenutka kada narod shvati da je njegova sloboda onolika kolika je njegova vjera u Boga i spremnost na žrtvu u nesebičnom sebedarju za bližnjega i za domovinu … toga trenutka popucati će okovi kojima je okovan, toga trenutka popucati će okovi kojima je okovan, pokidati će se lutkarske niti pomoću kojih veliki lutkari s njim manipuliraju u svojim igrokazima.

„Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!“

(Galaćanima 5, 1)