Blog

 

Kad si bila četiri svoja sina

/ Kati  Šoljić /

 

Kad si bila

četiri svoja sina,

zrcalo zemlje,

majka hrabrosti.

Imala si krila

veća od svih ptica,

ponos i nadu,

blago u njedrima.

 

Kad si bila

četiri svoja sina,

kruh i vino,

himna sveta, molitva.

Imala si ruke

čvršće od planina,

četiri zlata oko vrata,

biser sjajni, more ljubavi.

 

Kad si bila

Vlak slobode, Vodotoranj,

Bljesak, koloplet munja,

sokolica nebeska,

svjetlo koje spaja

sve izvore sebedarja.

Imala  si pjesmu,

cijeli svijet na dlanu,

četiri sunca, četiri rijeke bistre

što u srce kao ljubav stanu.

 

Kad si bila

četiri svoja sina,

četiri zvona, četiri svitanja.

Niko. Mijo. Mato. Ivo.

Četiri cvijeta, četiri svemira.

Imala si snagu heroja,

imala si lice pobjednika.

 

Kad si bila

četiri svoja sina,

četiri hrasta, četiri vihora.

Slavila si život, sve oprostila,

četiri križa blagoslovila,

s krunicom cvala

i nosila nadu, znamen Božji

tamo gdje je zvala  domovina.

 

Kad si bila, sve si bila.

Sve si bila, kad si bila.

Sve si bila i ostala.

Uzorita žena jaka,

zrcalo zemlje,

odsjaj ljubavi svete.

Hrvatska majka hrabrosti!

 

Branka  Mlinar

 

 

Omiška pjesnikinja Branka Mlinar pjesmu “Kad si bila četiri svoja sina”,

posvećenu Kati Šoljić, rođenoj na današnji dan, njezinoj boli i patnji,

uvrstila je u svoju najnoviju, tek tiskanu zbirku “Vukovar istini pripada”.

 

 

izvor: http://www.dragovoljac.com 

 

ONI BI DANAS GAZILI I PO KATI ŠOLJIĆ!

Sjećate li se Kate Šoljić?

Rođena je na današnji dan, 23. veljače 1922., a umrla 8. srpnja 2008.

Do zadnjeg dana svoga života bila je na braniku slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. Nije dozvolila da se zaborave oni koji su stvarali Lijepu našu. Da je kojim slučajem ostala na životu, vjerujte, i ona bi danas bila u šatoru, u Savskoj 66.

Ova na žalost već zaboravljena Junakinja hrvatskog Domovinskoga rata i majka četvorice poginulih hrvatskih branitelja Vukovara i Hrvatske ostat će u srcima svima onima koji su je poznavali. I nikada je ne će zaboraviti.

U hrvatskom Domovinskome ratu ostala je bez Ive, Mije, Nike i Mate. Prvi joj je poginuo najmlađi sin, Mato, 19. rujna 1991. ispred vukovarske vojarne, u 37. godini. Bio je tehničar u Borovu. Ivo je bio zapovjednik obrane Mitnice (Vukovar), a rođen je 1948. Nakon okupacije Vukovara, nije se želio predati. Radije je skočio u hladan Dunav, i na taj način okončao svoj život. Mijo je ostao sa ženom i djecom u Sremskim Čakovcima. Susjed ga je 1991. jednog jutra odveo u nepoznato. Imao je 46 godina. Niko, njezin najstariji sin, bio je zaposlen kao radnik. Rođen je 1942. Zarobljen je u Vukovaru, a u srpskom logoru u Mitrovici tukli su ga do smrti.

Katina kćer Ana, koja danas živi u Zadru, ni danas ne zna gdje joj je suprug. 19. studenoga 1991. viđen je kod Veterinarske stanice u Vukovaru, kada su četnici pljačkali Mitnicu. Svjedoci su izjavili da su pucali za njim i da su ga najvjerojatnije ubili. Još se uvijek vodi u rubrici “nestali”. Iza sebe ostavio je i sinove Igora i Tomislava.

Tijekom Domovinskoga rata iznimno je loše prošla, odnosno stradala i njezina druga kćer – Mara. Kad su četnici okupirali Vukovar, Maru, njezina supruga Stjepana i sina Tonija odveli su u srpski koncentracijski logor u Sremsku Mitrovicu, gdje su prošli pakao. Uspjeli su se spasiti, ali bolni ožiljci nikada nisu zacijelili.

Kad smo pitali Katu, je li im oprašta, ona je uvijek spremno odgovarala: Neka im oprosti tko god hoće, ali ja ne mogu!

A mi ćemo i danas, na rođendan ove ponosne majke u Hrvata, koja je još za vrijeme života postala i sinonim stradanja u hrvatskom Domovinskome ratu pitati: Gdje su ubojice i kad će odgovarati za njezina četiri sina, za sve patnje kroz koje je prošla ona i njezina obitelj?

Što onima koji su rat proveli u podrumu, ili koji danas tako žestoko napadaju hrvatske stradalnike i branitelje u Savskoj 66, uopće znači tragedija obitelji Šoljić?

Da je gospođa Kata živa, vjerojatno bi i nju posprdno nazivali – “šatorašica”!

Kolike su majke u Domovinskome ratu izgubile svoje sinove i kćeri?

Pa, što?

Život ide dalje, a Sava teće…

Možda je i bolje da majka Kata ne vidi ovo što se već nekoliko godina događa s onima koji su, kao i njezini sinovi, ali i ostali članovi obitelji, bili prvi kad je trebalo. Ne vjerujemo da bi njezino veliko i plemenito srce izdržalo svakodnevno gledanje patnji i druženje sa “šatorašima”, ljudima u invalidskim kolicima, koji su sve dali za – Hrvatsku.

A danas…

Stoga, draga Kato, počivaj u miru, pokraj svoga supruga i četiri sina na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskoga rata u Vukovaru.

A za one koje danas gaze, pljuju i bacaju u močvaru, koje optužuju, progone, hapse i zatvaraju, jer su im donijeli toliko željenu slobodu, državu, ne brini. Izdržat će.

No, kako bilo da bilo – Sretan ti rođendan hrvatska Mati!

Mladen Pavković