KRUMPIRI ... SA BLIDINJA

 

... i dođem ja, pri povratku za doma (smije li se reći ZA DOMa?) na granični prijelaz Vinjani Gornji i pita mene ljubazni carinik imam li nešto za prijaviti... velim ja... vreću krumpira... a odakle je krumpir pita on... sa Blidinja, kažem ja... e takvog još niste jeli, veli on... laka vam noć i sretan put...

i eto mene u Zagvozdu... nema glumaca ali ima policije... policajka... fina... korektna... kontrolira isprave i veli... mi smo vam granična policija... imate li nešto što ne biste trebali imati... a ja velim ... imam vreću krumpira... sa Blidinja... hoćete li da otvorim prtljažnik... osmjeh... i odgovor... ne ne treba... sretan put...

e da... odakle vreća krumpira (i vrećica povrća, raznog) u mojem prtljažniku?

sinoć pri odlasku iz Posušja stade uz moj automobil gospođa, sa svojim automobilom i veli da bi mi rado poklonila vreću krumpira i nešto povrća (sa Blidinja, naravno) što je eto (nažalost samo to) imala kod kuće... zbunjen i dirnut (mislim Ankica se zove ali ubijte me nisam siguran) rekoh samo ... kako ste znali da sam pri kraju s krumpirima...

eto... to je ta moja Hercegovina...

i danas za ručak krumpiri sa Blidinja...

bio onaj carinik u pravu... samo takvi...