Pokažite mi jednu bivšu socijalističku zemlju na kugli zemaljskoj koja je za čelnog čovjeka današnje državne televizije uzelo nekoga tko je bio glavni urednik iste te komunističke televizije?

Na kraju balade, sporno HTV-ovo vođenje inauguracije Predsjednice države od strane novinarke Elizabete Gojan programsko vijeće HTV-a okvalificiralo je, po riječima njihova čelnika Brune Kragića, kao ”neprofesionalno”, dodajući da je došlo do “iznošenja netočnih podataka kao i neprimjerenih komentara i neobjektivnosti, te odstupanja od stilski neobilježenog moderiranja”. Za takvu ocjenu glasovala je većina članova Programskog vijeća, no kako se SDP odavno pripremio za ovakve situacije, Programskom vijeću su oduzete bilo kakve ovlasti kadroviranja i sankcioniranja, tako da će ova ocjena ostati na razini literalnog izražavanja članova tog vijeća.

Dakle, nakon što je publika eksplodirala od posprdnog i uvredljivog tona kojim je Elizabeta Gojan vodila prijenos inauguracije “alfa ženke koja zna pomusti kravu” kako je između ostalog kvalificirala to jutro ustoličenu hrvatsku Predsjednicu, najprije smo imali priopćenje vodstva kuće koje je potpisao Saša Runjić u kojem se odalo priznanje i za tehničku, ali i za programsku razinu vođenja inauguracije. Da ima ponešto morala ne bi li Saša Runjić nakon ovakve ocjene Programskog vijeća trebao odstupiti? Ne bi li već jednom trebao odstupiti i Goran Radman tim prije što je vodstvo kuće u prvi mah do kraja podržalo način na koji je Elizabeta Gojan vodila prijenos inauguracije? Ali, o čemu pričamo! Pokažite mi jednu bivšu socijalističku zemlju na kugli zemaljskoj koja je za čelnog čovjeka današnje državne televizije uzela nekoga tko je bio glavni urednik iste te komunističke televizije? Tu počinje i završava priča o Goranu Radmanu, ali i priča o Ivi Josipoviću koji je gotovo ultimativno inzistirao da Radman sjedne na čelo televizije. Tu ako hoćete počinje i završava i priča o tome do koje razine hrvatska ljevica baštini komunizam i komunističke kadrove kad su se odlučili za ovako izazovnu akviziciju? Zamislite da u Češkoj ili Poljskoj ili možda Mađarskoj, nekome padne na pamet da pozovu na čelo državne televizije onoga tko je bio direktor državne televizije u doba komunizma?

To je dakako nezamislivo, ali u Hrvatskoj koja je još duboko u komunističkom blatu to je nažalost realnost. Kad je tome tako sve su svinjarije moguće. Ako je sada Programsko vijeće konstatiralo da je ovo bio dramatičan propust zar ne bi bilo logično da odgovara uz notornu Gojanicu barem i onaj tko ju je odabrao za tu ulogu? To bi bilo konzekventno načelu odgovornosti! Međutim, kako su stvarne ovlasti Programskom vijeću oduzete lukavom intervencijom vladajuće većine, Goran Radman može i nadalje faraonski vladati televizijom!

Kad smo kod televizije dužan sam spomenuti da su me pozvali u “Noćnu kavanu” na razgovor uoči početka emitiranja serije “Crno bijeli svijet”. Novinar koji me je pozvao u ime voditelja i urednika mi je na upit tko su još gosti rekao: Igor Mirković, Goran Kulenović i Alemka Lisinski. I još mi je dodao da me zove zato da imaju “neku protutežu stavova”. Pitao sam ga zbog čega nije pozvao još pet istomišljenika, tako da omjer u studiu bude osam: jedan? Ili sam ga zbunio ili možda nije shvatio ili su telefonske veze bile slabe. Onda sam preformulirao pitanje: da li biste ikada doveli u studio Igora Mirkovića i sučelili mu troje ljudi koji pouzdano misle radikalno drugačije njemu? I ne čekajući odgovor dodao sam: niste, nećete i nemojte jer je to neprofesionalno, ako hoćete nekulturno, da ne velim novinarski nepristojno! Ali, mene ćete uredno pozvati u studio sa tri neistomišljenika (rasprava traje kako mi je rekao ukupno 23 minute!) jer je takav ideološki odnos na HTV-u faktički samorazumljiv! Uostalom, to radite Ninu Raspudiću gdje se sam bori u studiju sa četiri neistomišljenika! Ni tamo vam ne pada na pamet dovesti četiri gospodina koji misle kao Nino Raspudić i gospođu Nadeždu Čačinović da se s njima nosi kako zna i umije zar ne? Ta norma da dovedete u studio tri ljevičara i jednog gosta suprotnog uvjerenja koji služi kao ukras i profesionalni alibi kod vas na HTV-u je posve normalna zar ne? Kad sam sve to istresao sirotom novinaru koji mi je samo dva puta dodao “aha, a na to mislite…”, zahvalio sam se na pozivu. Ne zato jer nemam što reći o toj temi, nego zato jer sam pozvan baš zato da se pokaže da nemam što reći.

Kako serija “Crno bijeli svijet” ima neviđenu marketinšku podršku ne samo HTV-a nego i većine medija, kako ta serija ima kod nas medijski tretman kakav je imalo još jedino spuštanje čovjeka na Mjesec valjalo bi ipak nešto reći o toj seriji. Makar i samo nakon dvije odgledane epizode! Najprije žurim reći da sasvim sigurno nema nikoga tko je tih dana, davnih 80-tih na krilima vlastite mladosti lebdio Zagrebom, a da ga ta serija “ne takne”.

Studirajući pravo s početka 80-tih, kao Ivica Kičmanović sam prosjedio dane i dane pred “Zvečkom” i “Kavkazom” i silno mi je drago da je uhvaćen trag te prošlosti i nostalgične mladosti. U tehničkom, scenografskom, kostimografskom, scenarističkom u užem smislu riječi, sjajno! Koliko se može razabrati iz prvih par epizoda, dah tog vremena je uistinu uhvaćen sjajno, ali kako bi rekao Račan “ne mogu da ne kažem” da i ideološki stav curi iz svake do sada emitirane epizode. Gdje se god serija dotiče političkih likova, komunjara ili potencijalnih Udbaša koje muči neprijateljska emigracija u Švicarskoj, svi su ti likovi prikazani simpatično, duhovito, nerijetko kao vic maheri, upravo toplo i ljudski.

Dakako da brojnim tadašnjim balavcima sa 20-tak godina nije bilo znano da su tada zatvori puni političkih zatvorenika, niti da se čekićima razbijaju lubanje istoj toj političkoj emigraciji, ali danas, danas kad sve znamo, danas kad znamo da je baš tih godina čuvar u zatvoru Staroj Gradišci rekao Vladi Gotovcu da “jebo pas mater onome tko te živog meni poslao”, danas, opet te i slične likove prikazivati kao dobroćudne, možda malo nespretne, svakako iznad svega duhovite i prostodušne osobe koje ne bi ni mrava zgazile, djeluje mi monstruozno. Jer, ispada kao da mi ni danas ne znamo istinu! Ako zbog nečega uistinu prezirem komunizam onda ga prezirem jer su nas varali, oh, kako su nas samo prokleto varali i kako su od svih nas radili majmune i budale. 

U svakom segmentu! Tu njihovu ogromnu, svekoliku laž, garniranu sa silnim nasiljem o čemu danas znamo sve, ja nikad ne bih skrivao iza sentimenta vlastite mladosti. Ona mi je sama po sebi dovoljna da je se sjetim sa ponosnom sjetom i nemam potrebe peglati društvenu stvarnost koja će samo koju godinu kasnije eruptirati u pokolj neviđenih razmjera. Osim toga, od kad nam je uistinu upućeni Denis Kuljiš objasnio da je Partija nakon 1971. svjesnom partijskom odlukom doslovno dopustila, afirmirala i poticala eksploziju rock and rolla, Poleta i Studentskog lista kao ispušni ventil nakon onog nasilja 1971., stvarno je smiješno da farbamo sami sebe… Ali, molim, pogledao sam samo prve dvije epizode i ovaj stav i ne može biti konačan. Pogledajmo nastavke.