Blog

 

Aktualni predsjednik RH, ujedno kao i kandidat za novi mandat, u kampanji se izjasnio o pobačaju, kako nas izvještavaju televizije i drugi mediji na slijedeći način: ‘Sasvim sigurno abortus kao fenomen nije nešto što je poželjno, ali, u prvom redu, cijeli taj fenomen moramo razmatrati s aspekta prava žene da odlučuje o rađanju. I tu je moja pozicija potpuno jasna – sadašnje uređenje, gdje žena po određenim uvjetima ima pravo izbora, mora ostati. Mislim da bi se svaki kandidat ili kandidatkinja morali vrlo jasno odrediti prema ovom i moralno i etički prevažnom pitanju‘….’Što se tiče zdravstvenih djelatnika, onaj iskreni prigovor savjesti valja uvažiti, jer smo društvo koje uvažava takve stvari. Ali javno zdravstvo mora osigurati da žena dobije punu uslugu koju treba‘, poručio je Josipović. (tportal.hr od 13. 12. 2014.)

“Ja sam za život, ali isto tako poštujem pravo na izbor. Nisam za zabranu pobačaja, zato što ona nigdje nikada i nikome nije donijela dobro. Ali sam za pozitivne mjere poput edukacije muškaraca i žena, psiholoških i ostalih savjeta koji pomažu ženi da prebrodi tu stresnu situaciju te da odluči hoće li zadržati trudnoću”, izjavila je predsjednička kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar Kitarović za vrijeme posjeta Drnišu i Sinju.(narod.hr, 14. 12. 2014.)

Predsjednički kandidat Milan Kujundžić izjavio je u Širokom Brijegu da u Hrvatskoj ne treba zabranjivati pravo na pobačaj, nego aktivnom politikom čuvati dijete od začeća za što se zauzima kao katolik. Komentirajući jučerašnje navode predsjednika Ive Josipovića, Kujundžić je istaknuo da se on prema pitanju pobačaja odnosi u skladu s “univerzalnim kršćanskim vrednotama koje zagovaraju očuvanje života od začeća do smrti”. “Samo ne zabranama, nego aktivnom politikom treba čuvati dijete od začeća i mislim da je to što treba učiniti”, rekao je Kujundžić u izjavi novinarima nakon susreta s franjevcima u samostanu u Širokom Brijegu.(narod.hr, 14. 12. 2014.)

Na pitanje o pobačaju Sinčić je rekao da želi Hrvatsku u kojoj obitelji neće ni željeti napraviti pobačaj. (HRT 4. 09. 12. 2014.) i na drugim vjestima, po medijima smatra (izjavljuje) da je pobačaj sekundarno pitanje.

Tko je ovdje katolik a tko agnostik, glede ovoga pitanja?

A evo što su naši biskupi poručili povodom predsjedničkih izbora. U dijelu poruke stoji i ono što je papa Franjo govorio u europskom parlamentu u Strasbourgu: „Zato se nadamo, da će se budući predsjednik/predsjednica, na čelu države koja je članica Europske unije, pridružiti pozivu pape Franje, upućenomu nedavno za posjeta Europskomu parlamentu u Strasbourgu,……… u kojem je Sveti Otac naglasio kako je došao trenutak za zajedničku izgradnju Europe koja se ne vrti oko ekonomije, nego oko svetosti ljudskoga života, odnosno oko neotuđivih vrednota; Europe koja je nositeljica znanosti, umjetnosti, ljudskih vrednota, ali i vjere; Europe koja gleda na čovjeka, koja ga brani i štiti, osobito obitelj, temeljnu stanicu i dragocjeni element svakoga društva, pozvani smo kao vjernici poduprijeti programe onih predsjedničkih kandidata koji se zauzimaju za promicanje dostojanstva žene, za zaštitu braka kao zajednice muškarca i žene te promiču kulturu života.” (tuhbk / gk 11.12.2014.)

I neka, lijepo su naši biskupi poručili. Agnostik se ovdje nije izgubio, tj. on je prepoznatljiv takoreći na svakom koraku svojih dijela i prezentacija u javnosti.

Ali ja ovdje ne vidim katolika.

Kod Kolinde Grabar Kitarović prepoznajem samo jednu suvislu rečenicu, u gore navedenome, a to je: “ali sam za pozitivne mjere poput edukacije muškaraca i žena, psiholoških i ostalih savjeta koji pomažu ženi da prebrodi tu stresnu situaciju“. I dobro bi pointirala da je istu rečenicu dovršila riječima: da bi se mirno odlučila zadržati trudnoću a ne: te da odluči hoće li zadržati trudnoću.

U klopci je i ona i dr. Milan Kujundžić kad spominju pojam zabrana, a u još većoj Kolinda kad naglašava da poštiva pravo na izbor pobačaja.

Odveć, a ne malo, me čudi kako ne samo ona nego brojni intelektualci kod nas ne uviđaju, ne spoznaju kako nitko ženama ne može dati ni oduzeti pravo na pobačaj kao što isto tako ne može netko nekome dati pravo na pljačku, silovanje, razbojstva, ubojstva i sl. Nitko ne može dati ni oduzeti čovjeku pravo na izbor dobra ili zla, jer to je ono pravo koje je čovjek Adam/Eva postigao svojim istočnim grijehom u Edenu. Ali, svako zlo i dobro učinjeno ili nanijeto drugome može se kazniti odnosno nagraditi.

Dakle neke činidbe, djela, čini mogu se proglasiti kažnjivim odnosno tretirati kao kaznena djela. Pa da se ne ide na dugo i široko, naprimjer, čin ubistva čovjeka zbog neke koristi ili mržnje nazivamo ili tretiramo kao kazneno djelo ubojstva. Pa tako, opet da ne idemo u široko, svaka uređena država ima svoj kazneni zakon po kojem se tretiraju razna kaznena djela i gdje se po istom izriču sankcije.

A sva ta igra oko pobačaja je jad i bjeda kad se govori o pravima na pobačaj ili ludosti zabrana.

Samo je jedno ovdje potrebno: namjerni pobačaj (umorstvo nerođenog dijeteta) proglasiti kaznenim djelom ubojstva ili ne.

A kazneno može biti samo ono što proglasimo zlim djelom.

Treba li proglašavati da je namjerni pobačaj zlo, zlo djelo ili da je to dobro?

Kad dr. Kujundžić kaže da je protiv zabrane prava na pobačaj, a da kao katolik zauzima se za očuvanje života od začeća do smrti, onda mi zvuči kao kad predsjednik jedne države (a i on to misli biti) kaže za svoju državu: ja sam za očuvanje demokracije, ali svatko ju ima pravo dokinuti nasiljem i to mu institucije države trebaju omogućiti; a bome, jednako to zagovaraju i druga dva kandidata.

Toliko ja kao laik, deklarirani katolik, a svojski se trudim biti i više od deklariranog katolika, a pogotovo kad je riječ o pravu svakog nerođenog djeteta, tj. o pravu na život kojeg ne može anulirati ni jedno drugo pravo, a pogotovo ono pravo koje upotrebljava silu zla da mu zgazi taj život do nečujnih krikova bola i teške smrti na čemu se manifestira državnička moć i sila zakona parlamenta, a neki kažu i pravi državni servis (usluga) preko izučenih liječnika, beskrajno licemjernih ubojica nad nemoćnim nevinašcima u utrobi trudnica koje uživaju to svoje pravo na pobačaj, kao i neki ratnici pravo na tuđi teritorij od… do….?

Neki su “iskoristili svoje pravo“ pa su Isusa razapeli na križ i pogubili ga, a da je samo On svojski istrpio silne muke i smrt. No, bilo bi dobro da se oglasi i neki naš dobri, zašto ne i vrhunski, teolog moralke ili uopće teolog glede pitanja namjernog pobačaja u duhu sadašnjih izbora. Neka se ne boji!..Ne bojte se!

Nikola Bašić, Vis

 

 

Predsjednički kandidati i kanon 915.

 

Kao što znamo, kampanja za predsjedničke izbore je u tijeku pa kandidati putuju po Hrvatskoj pokušavajući zadobiti naklonost birača govoreći o nizu bitnih i nebitnih tema. Nažalost, pitanje abortusa u Hrvatskoj, za razliku od drugih demokratskih zemalja, se uopće ne postavlja političkim kandidatima. A kada bi se postavilo, odgovor bi vjerojatno bio šokantan za jednu zemlju u kojoj se oko 91 posto stanovništva izjašnjava kršćanima, jer teško je naći i jednog protivnika abortusa među saborskim zastupnicima, a kamoli jednu parlamentarnu stranku koja mu se bez oklijevanja protivi.

Najžalosnija je situacija upravo među našim takozvanim desničarskim, odnosno konzervativnim strankama i pripadajućim im političarima. Čak i Milan Kujundžić, koji eto predstavlja neku desnu opciju na političkoj sceni, je u jednom televizijskom intervjuu podržao pravo žene na abortus u hrvatskim zdravstvenim ustanovama. O stavu Kolinde Grabar Kitarović mogu samo nagađati, ali HDZ-ov track rekord po ovom pitanje je katastrofalan. A svi će se oni pozvati na kršćanske vrednote.

Moglo bi se dodati da je i Crkva u Hrvatskoj dosta mlaka što se tiče pitanja naših političara i njihove apsolutne inertnosti da se pokrene bilo kakav postupak za zabranu pobačaja.

Na nedavnom Rome Life Forumu pedeset i dva pro-life lidera iz 16 zemalja su pozvali biskupe Katoličke crkve da se pridržavaju Kanona 915. i uskrate pričest političarima koji podupiru abortus kao čin ljubavi i milosrđa. Mislim da je došlo vrijeme da nam političari u Hrvatskoj javno iznesu svoje mišljenje o ovom pitanju i da potom prihvate odgovornost za svoje postupke. Jedino što nisam baš siguran bi li se naši biskupi upuštali u ovako nešto.

Ako ništa drugo, barem bi trebali imati podršku Svetoga Oca. Naime, kao kardinal u Buenos Airesu, Jorge Bergoglio je aktivno promovirao dokument Aparecida koji u stavku 436. navodi sljedeće:

“Trebamo se obvezati na ‘euharistijsku koherentnost’ to jest, trebamo biti svjesni da ljudi ne mogu primiti pričest i ujedno djelovati ili govoriti protiv zapovijedi, osobito kada su u pitanju pobačaj, eutanazija, i druga teška kaznena djela protiv života i obitelji. To se posebno odnosi na odgovornost zakonodavaca, guvernera i zdravstvenih djelatnika.

A u svom dokumentu o pričesti iz 2007. pod nazivom Sakrament Ljubavi, papa Benedikt XVI. je pozvao katoličke političare na “euharistijsku dosljednost” u podržavanju vrijednosti kao što su svetost života te ih upozorio, uputivši ih na biblijsko učenje, da onaj koji nedostojno jede i pije (pričest), jede i pije svoju vlastitu presudu.

http://www.quovadiscroatia.com/