BLAGO NAMA ŠTO SMO GA IMALI

‘Ja sam Blago Zadro, zahvaljujem što su mi dali da budem

na prvoj liniji i branim Hrvatsku!’

Autor: Snježana Vučković

Izvor: www.dnevno.hr

“Nemojte psovati, mi smo kršćani, katolici. Nismo navikli na takve riječi. Nego ovako, gledaj … Ja sam Blago Zadro, Bosanska 11, ključ je u prozoru, u svako doba otključaj i uđi, ali dobro razmisli kako ćeš izaći”, kazao je Zadro četniku u slušalicu.

“Sine, pancirku ne nose moji vojnici pa neću ni ja”, rekao je 16. listopada 1991. Blago Zadro, prvi hrvatski general – bojnik, zapovjednik obrane Borovog naselja i 3. bojne 204 brigade HV za Borovo Naselje i Trpinjsku cestu. Istog dana pokošen je rafalom kod Vinogradske ulice u Vukovaru…

Blago Zadro bio je rođeni vođa. Kao takav se pokazao i prije rata kada je u ime svojih radnih kolega iz tvornice “Borovo” poveo veliki prosvjed prilikom čega je hrabro istupio i sasuo istinu u lice tadašnjem državnom vrhu. Zadro, veliki čovjekoljubac i borac za pravdu, i te 90-te godine riskirao je zatvor zbog javnog prokazivanja kriminalaca. Mnogi pamte ono što je tada kazao:

“Meni nije važno tko gore sjedi, nego mi je važno tko kako radi. Mi u Borovu imamo znanja, ali i puno lopova. Ovo ću sada reći, pa makar me sutra odveli u zatvor: Da nisu opljačkali Borovo, mi bi danas imali plaću do 1.500 maraka! Moramo biti složni i ne smijemo se dijeliti po naciji… Mi smo svi radnici Borova”, grmio je Zadro pred tisućama prosvjednika.

Svatko tko je tada slušao i gledao Zadru, a predosjećao rat, mogao je znati da pred njim stoji veliki vojskovođa. Tako je i bilo.

Zadro je jedan od rijetkih koji je bio zahvalan što ima priliku riskirati život i ratovati za Hrvatsku. Upravo to je rekao pred televizijskim kamerama 27.09.1991. godine:

“Ja sam Blago Zadro, radnik PU Vinkovci. Zahvaljujem se gospodinu načelniku što me poslao da budem na prvoj liniji u Borovu i da branim Hrvatsku na ovom području”, rekao je heroj, nepunih 20-tak dana prije smrti.

Mnogo toga odvažnog učinio je i kazao Zadro. Njegov suborac Dragan Luketić svjedočio je o Blaginoj hrabrosti:

“Bilo je to 1991. Bio sam kod Zadre u njegovoj kući kada mu je zazvonio telefon. Njegova supruga Kata je vrisnula, pa mi je Blago objasnio da, kada je on na terenu, četnici iz Borova zovu Katu, psuju i prijete klanjem. A onda je on uzeo slušalicu i rekao: Nemojte psovati, mi smo kršćani, katolici. Nismo navikli na takve riječi. Nego ovako, gledaj … Ja sam Blago Zadro, Bosanska 11, ključ je u prozoru, u svako doba otključaj i uđi, ali dobro razmisli kako ćeš izaći”.

Točno prije 23 godine, agresori su prodrli tenkovima i fizički odvojili Borovo Naselje od Vukovara, a istodobno preko Vuke ušli u Lužac. Srpske su postrojbe prodrle u Vinogradsku ulicu i obrani došle s leđa. Blago je krenuo prema Vinogradskoj sa šestoricom suboraca. Hitno je pozvao i Turbo vod kojim je zapovijedao njegov sin Robert. Do Zadre, nažalost, nije došla informacija da su Srbi ušli u Vinogradsku s pješadijom i tenkovima, pa je krenuo Kupskom ulicom s Kalašnjikovim u rukama. Ni slutio nije da su četnici postavili mitraljez na prugu i na nišanu držali cijelu Kupsku ulicu. Svi koji su prolazili Kupskom bili su zapravo na brisanom prostoru. Blago Zadro, hrvatski heroj, ubijen je rafalom iz mitraljeza, a 1992. na Kupresu pogiba i jedan od njegovih trojice sinova, Robert.

Zadrina supruga Katica i danas je u crnom, u tuzi za svojim najmilijima.