Kralj Herod bio je čovjek koji je pokušao zaustaviti Božić.

Uz sve svoje bogatstvo i moć, skončao je kao ljudska ruševina. Povijesni spisi govore da je u posljednjoj godini svojega života njegovo tijelo bilo zaraženo brojnim bolestima.

Ironično, Herod se pretvarao da je vjernik.
Rekao je mudracima:

„Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.« (Matej 2, 8).

Herod je bio lažni vjernik.

Danas postoje ljudi poput njega.
Kažu da vjeruju u Boga, ali žive život koji proturječi onome što Sveto Pismo podučava.

Legalizairano čedomorstvo, protuprirodni zakoni, protubožja politika… svo ovo prenaglašeno isticanje “adventa” a potiskivanje Božića na istom je tragu… zaustavljanja Božića.

Herod je htio biti kralj vlastitog života, ali u biti on je bio rob. Na kraju nije bio kralj Židova, nego kralj bezumnika. Herod je završio na smetlištu povijesti poput brojnih političara prije i poslije njega, podsjećajući nas da oni koji žive izopačenim životom na kraju će žeti što sijaju.

Svi koji vrijeđaju Boga, koji se bore protiv Boga ili pokušavaju zaustaviti Božji plan, u konačnici će propasti. Ipak će Božja riječ na kraju prevladati.

Poslanica Filipljanima kaže:

„Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ.“ (2, 9 -10).

Jednog dana, svi – svaki muškarac, svaka žena, svaki vjernik i svaki nevjernik – poklonit će se pred Isusom Kristom.