Iz godine u godinu gubim živce pred činjenicom da nas ova nesretna EU sustavno dekristijanizira. Trgovački centri, te suvremene bogomolje polupanih katolika, već dan nakon Dušnog dana rese i kite svoje “oltare” i pokušavaju stvoriti božićni ugođaj – naravno bez Božića.
Kada ste zadnji put u nekom trgovačkom centru vidjeli betlehemski prizor? Isusa, Mariju i Josipa? Svega tu ima, od snjegovića, preko medvjeda pa do vilenjaka i ludih gljiva.
Svete Obitelji nema.
Deložirana je.
Odavno.
A Hrvati?
Katolici?
Niti vide, niti čuju, niti ih je briga.
Odavno.
I grad Split, kojim navodno upravlja demokršćanska politička opcija, odglumi nekakvo paljenje adventske svijeće i onda zasjedne na rivu uz kobasice i kuvano vino. Toliko o vjerodostojnosti.
Čitam “Denison Forum” Jima Denisona koji prepričava zgodu o kojoj je govorio njegov radio-domaćin Chris Brooks u svojem radijskom programu. Pričao je o svojem dobrom prijatelju koji je prolazio njegovim susjedstvom i prošao pokraj betlehemskog prizora postavljenog ispred jedne obiteljska kuće.
Marija, Josip, pastiri i Sv. Tri kralja, svi su bili prisutni.
Ali Isusa nije bilo.
Kao što je Chris primijetio, neke tradicije ne dodaju Isusa u jaslice do Badnjaka. Možda je to i ovaj susjed namjeravao učiniti. Ili je možda ovaj betlehemski prizor znak našeg doba.
Čini mi se da bi “Božić bez Krista” mogao biti stalna tema naših blagdana ovih godina. Filmovi i programi s božićnom tematikom se emitiraju, ali rijetko se odnose na smisao Isusovog rođenja, na utjelovljenje druge božanske osobe.
Takozvani božićni programi svode se baš kao i javni prizori na niz tzv božićnih pjesmuljaka, na “iće & piće”, na jelene, irvase, patuljke, snjegoviće … na mnoštvo kineskih svijetlećih parangala ali od Isusa – ni traga.
Ovo stoljeće, kaže William Booth, obilježiti će “kršćanstvo bez Krista”. U danima kada duhovnost zamjenjuje religiju, sve više i više ljudi vidi svoj odnos s božanskim kao duhovnim buffetom gdje mogu odabrati iz vjerskih tradicija ono što žele.
Ako im se prigodno sviđa Isusova etika ljubavi sažeta u sintagmi “okrenuti drugi obraz” uključiti će i to. Mogli bi dodati malo budističkog odstupanja od materijalizma ili hinduističke ponude sljedećeg života temeljenog na ovom životu ili New Age tvrdnju da možemo naći božanstvo unutar sebe.
Pa to je “švedski stol” duhovnosti po mjeri današnje kulture i suvremenog čovjeka, zar ne?!
Važno je da otkrijemo i prihvatimo “našu istinu” i da nikoga ne sudimo jer Bog je jedan i različite religije su samo različiti putevi do Boga, zar ne?!
Tako nam je barem rečeno, zar ne?!