Jedna od najvećih atrakcija svakog prosinca u splitskom trgovačkom centru „Joker“, godinama je, od njegovog otvaranja 2007. godine, svakako  betlehemski prizor Svete Obitelji ispod velike božićne jelke.

Mali Isus, Marija, Josip, zatim pastiri i ovčice. Sve je bilo tu. I sveta Tri kralja sa svojim devama. I darovima. Prizor je imao tradicionalni štih. Nalikovao je „betlemima“ kakvih se sjećamo iz dana naše mladosti. Ni traga nekakvom apstraktnom modernizmu.

Sama toplina. Beskrajna toplina. Prizor koji donosi osmjeh na lice i koji ubrzava ritam otkucaja vašeg srca. Rijetki su bili posjetitelji centra koji ne bi zastali i fotografirali prizor. I sebe uz njega.

Djeca su uživala, a i mi odrasli.

Za razliku od ostalih trgovačkih centara, „Joker“ je, kako se to kaže, imao dušu.

Šest godina. Toliko su izdržale jaslice i Sveta Obitelj. U centru „Joker“.

A onda je Sveta Obitelj deložirana.

Izbačena iz centra.

Istjerana na ulicu. 

Ako danas dođete u taj trgovački centar božićnu jelku više ne ćete pronaći u središtu prve etaže, jer to mjesto sada zauzima kafić. Monumentalna jelka (naravno ne više Božićna) pomaknuta je sa strane i ispod nje će vas dočekati  velika hladnoća. Polarna hladnoća. Hladnoća koja vas steže ponajviše oko srca i koja u vama najprije izazove nevjericu. Pa tugu.

Ni traga od betlehemskog prizora. Nema ovčica, nema pastira. Ni Marije ni Josipa. Nema više ni Malog Isusa. A ni sveta tri kralja više nisu ni blizu „Jokera“. Zato su tu nekakvi irvasi, sivi i bijeli, i dva polarna medvjeda. I puno nekakve loše imitacije snijega i leda. Imate dojam da je netko počeo aranžirati taj prizor i da mu je ponestalo materijala ili mu se je sve skupa zgadilo, pa ga je doslovno sklepao na brzinu i pobjegao.

U biti stvoren je jedan lažni prizor, poput kulture u kojoj živimo, i koji veze nema ni s našim podnebljem, ni s našim običajima, a ponajmanje s našom katoličkom tradicijom i prije svega s našom kršćanskom vjerom. Sve skupa jako tužno, površno i uvredljivo. Kao da se je netko, s puno cinizma u duši, htio narugati sa Splitom i njegovim stanovnicima.

Centar „Joker“, u vlasništvu lokalnog poslovnog čovjeka Željka Keruma, od početka se je držao tradicije i to je bilo možda jedino javno mjesto u čitavom gradu u kojemu su bile postavljene „jaslice“ u takvoj veličini.

I onda je Željko Kerum ove godine prodao trgovački centar „Joker“. Novi vlasnik promptno je deložirao Svetu Obitelj. Informacije nisu u cjelosti i do kraja potvrđene, ali se govori da je „Joker“ prodan nekom mirovinskom fondu iz Njemačke. U biti potpuno je nebitno tko je novi vlasnik „Jokera“.

Ono što jest bitno to je odnos tih modernih kolonizatora i te Europske Unije, u koju smo uletili kao „guske u maglu“, koji nas tretiraju kao nekakvo „balkansko pleme“ koje se još uvijek drži svojih primitivnih običaja i navika i čije pripadnike bi svakako trebalo civilizirati.

Dakle najprije „ubiti Boga“ u nama, a poslije toga sve će ići puno lakše. I bezbolnije.

Sada je na red došao naš preodgoj. Točnije pranje mozga. Lomljenje kičme. A kad nam mozak isperu i kičmu slome mi ćemo se Boga i sami odreći. Za šaku dolara. Ili eura. Može i kuna.

Ili za prigodni popust od 30%. A može i od 10%.

Dok jedni, na ovaj zaobilazni način, pokušavaju amputirati naše običaje i tradiciju, drugi poput tele-operatera „TELE2“ serijom blasfemičnih video reklama idu još korak dalje. Otvoreno se izruguju sa svim onim što je sveto ovom narodu i do čega drži stoljećima. Pljuju po našoj vjeri i pljuju po nama.

U svoj bahatosti nemaju granica. Isuviše smo malo tržište da bi ih uznemirili naši eventualni prosvjedi.

Za pretpostaviti je da im je mreža antihrvatskih udruga, kojom je isprepletena čitava Hrvatska, kao i domaća politička i medijska peta kolona, dala čvrsta uvjerenja kako je to bezopasna rabota, jer Hrvati su željni „igara“ i spremni su za malo tričave bižuterije odreći se i ponosa i obraza. Pa i samoga Boga.

Jesu li u pravu?

Jedan dio stanovnika ove „terre incognite“ živi u svojevrsnom bolesnom stanju duha, kojeg je Ivan Aralica dijagnosticirao kao „mentalni komunizam“. Njih ništa ne zanima što ima nacionalni naboj, jer njihova je jedina domovina bila bivša država. Njima su te jaslice u „Jokeru“ sigurno išle na živce, i njihovo micanje kod njih je izazvalo neskriveno zadovoljstvo. To su oni isti koji s patološkim zanosom danas žele ozakoniti istospolne brakove i uvesti ćirilicu u Vukovar. Dakle njima Sveta Obitelj u „Jokeru“ ni najmanje ne nedostaje. Dapače.

Jedan dio stanovnika ima svoju vjeru, a ta se vjera prakticira klanjajući se novcu, kapitalu, dionicama ili malo većoj plaći, nekakvom honoraru, napojnici. To su ljudi koji su u stanju sve prodati samo ako je cijena prava. I domovinu, i obitelj, i vjeru, pa ni njima Sveta Obitelj ne nedostaje. Možda im je i laknulo od kada je deložirana iz „Jokera“, jer ih je podsjećala na njihove kršćanske korijene, i bilo im je možda neugodno piti kavu i gledati u Svetu Obitelj, a klanjati se „mamonu“. Sada im je laknulo oko srca. Ne moraju okretati glavu, obarati pogled. Sada su mirni. Irvasi i polarni medvjedi ne će im ništa zamjeriti. Dapače.

A onaj preostali dio stanovnika?

Bojim se da ga čine veliki naivci. Dobrodušni, pošteni ljudi, ali naivni do boli. Vjeruju svemu i svakome. Glasaju za bilo koga. Kupuju dnevni tisak, gledaju neku od nacionalnih TV mreža. I vjeruju toj „tvornici laži“. I tek kada im voda dođe do grla, kada količina laži i obmana, koju sustavno generiraju i serviraju današnji mediji i interesni lobiji, prijeđe baš svaku mjeru, onda pokažu svoje pravo lice. Pokažu da su u njima „geni kameni“ i da se nije pametno dirati u njihove svetinje.

Samo njih treba probuditi.

Zato je ovo poziv na buđenje.

Izlaskom na referendum za brak pokazali smo da nas nije lako prevariti. Nismo spavali i nismo dopustili da se otvori Pandorina kutija. Jer da se je to dogodilo u njoj više, barem što se Hrvata i Hrvatske tiče, ne bi ostala ni slabašna nada. Sva moguća zla izišla bi na površinu i ozakonjena protubožjim zakonima uništila bi budućnost ove zemlje i njezinih stanovnika.

Ljudima koji pripadaju u ovu treću skupinu betlehemski prizor sa Svetom Obitelji, u centru „Joker“, nedostaje. Ali oni u svojoj naivnosti to ne pripisuju sotoni koja ima svoj plan. Oni možda misle da su u pitanju „takva vremena“ i da „tako to mora biti“. Oni gledaju spotove „TELE2“ i vide ovce, a ne vide da taj tele-operater u njima vidi isključivo ovce. Ovce koje treba ošišati. I izmusti. I odvesti što dalje od Dobrog pastira.

U gradu Guelph, 100 km zapadno od Toronta, u Kanadi, u trgovačkom centru Stone Road Mall, nakon 10 godina izbacili su Svetu Obitelj iz centra. I ljudi su reagirali. Pisali su. Nazivali su. Prosvjedovali su. Bojkotirali su centar. I uspjeli su. Ove godine Mali Isus je opet u Stone Road Mall. U gradu Guelph. 100 km zapadnop od Toronta. U Kanadi.

A mi?

Mi šutimo.

Hoćemo li konačno prekinuti tu poslovičnu „hrvatsku šutnju“?

Hoćemo li konačno shvatiti da je ovo naša domovina, i da mi moramo sami odlučivati o svojoj kulturi, o svojem životu, o svojoj sudbini?

Hoće li to biti prije nego bude preksano?

Prije nego „ubiju Boga u nama“?

Prije nego li se, polomljene kičme, sluganski poklonimo pred „irvasima i medvjedima“?

“Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.” (Mt 10, 32-33)

P.S.

Kako čujem, Sveta Obitelj, deložirana iz „Jokera“, ovih je dana ipak našla krov nad glavom. I to u samom Splitu. U trgovačkom centru „City Centar One“.

Kada se je u Splitu prije tri godine otvorio „City Centar One“ vlasnici su u startu ignorirali običaje, kulturu i vjeru nas „domorodaca“, jer mi smo za njih samo to. I potrošači. Naravno. Odmah su se pod ukrašenom „blagdanskom“ jelkom smjestila neka čudna bića sa dalekog sjevera. Od betlehemskog prizora nije bilo ni traga. Od samog početka znali ste da dolazite na tuđi teritorij, bolje reći na „eksteritorijalni prostor“, čiji vlasnici jedino haju za vaše kune, a za vas i za vašu tradiciju nije ih ni najmanje briga.

Sada su „ugostili“ Malog Isusa, Mariju i Josipa. Primili su i pastire s ovčicama. Kravicu i magarčića.

Kažu svjedoci da su tu i Sveta Tri Kralja.

Čak i jedan anđeo.

Je li se to otopio polarni led oko srdaca vlasnika ili je ovo dobar marketinški potez u odnosu na konkurenciju?

Pokazati će vrijeme.