GOST KOLUMNE

Ivica Puljak u potjeri za Bogom po splitskim školama i vrtićima

Jedna anegdota kaže kako su za vrijeme komunizma u školama pokušali djeci na sve moguće načine ukazati kako su vjera i znanost dva pojma koja se međusobno isključuju. Međutim, kako to obično biva uvijek se nađe neko oštroumno dijete koje postavi pitanje na koje ni najveći dogmatici nemaju odgovor.

Tako je jedan učenik postavio pitanje učitelju: „Kako to da je Ruđer Bošković bio isusovac, a u isto vrijeme i jedan od najvećih znanstvenika svog vremena?“ Našavši se u nezgodnoj poziciji učitelj ispali: „Drug Ruđer Bošković nije imao sve potrebne informacije!“

Mislili smo kako je vrijeme dogmatizma svih vrsta iza nas, kako u 21. stoljeću konačno možemo reći kako smo demokratsko društvo u kojem pravo osobnog izbora ima prvenstvo u odnosu na dogme i ideologije. Međutim, upravo nas je jedan od najvećih javnih zagovornika obrazovanja, napretka i znanosti vratio u mračno doba dogme i terora ideologije. Naime, splitsku javnost je neugodno iznenadio podatak koji je na sjednici Gradskog vijeća iznio vijećnik Josip Markotić, a koji je prozvao splitskog političara, aktivista i znanstvenika Ivicu Puljka kako po školama i vrtićima propagira svoje stavove o nepostojanju Boga. Markotić je, kao gradski vijećnik, zatražio stanku naglasivši kako mu se obraćaju brojni roditelji tvrdeći kako Ivica Puljak , djeci – koja nemaju kritičko mišljenje – govori da je znanost dokazala da nema Boga i da to nije u skladu sa znanstvenim činjenicama, što smatra ideološkim pristupom.

Na Markotićev javni istup ubrzo je odgovorio i prozvani Puljak koji je izjavio: „Dva dana sam u Varaždinu prenosio ljepote znanosti 600-tinjak djece i 200-tinjak odraslih. Vrativši se u realnost vidio sam da me Most optužio za indoktrinaciju djece i širenje ideologije. Neću se na to puno osvrtati nego samo reći da budućnost, naša osobna, našeg društva i cijelog čovječanstva, ovisi o spremnosti na usvajanje znanja i spremnosti na veliki rad. Život će u (vrlo vjerojatno) sve boljem svijetu biti izvanredan ako odluke budemo donosili na temeljima znanosti. Zato potičimo djecu da uče znanost i ohrabrimo sve one koji žele u tome pomoći.“ – poručio je Puljak.

Ono što je jasno iz odgovora Ivice Puljka je kako on optužbe Josipa Markotića uopće ne negira, a to je zaista zabrinjavajuće. Dakle, jedan političar pod krinkom znanosti ulazi u vrtiće i škole, mimo znanja roditelja, i propagira ideologiju ateizma. Što je još skandaloznije Puljak u tome ne vidi ništa sporno. Još bi nekako mogli i shvatiti da je Puljak kojim slučajem došao na neki izborni predmet u školu, recimo etiku, i propagirao svoje stavove na poziv nastavnika i uz suglasnost roditelja. Mogli bi shvatiti da je Puljku izletio osobni stav o Bogu tokom nekog predavanja o znanosti. Ali što je radio s ateističkim predavanjima u vrtićima, pa čak i u katoličkim vjerskim vrtićima?

No, umjesto da javnost osudi Puljkove kriminogene radnje mediji su se okomili na glasnika, Josipa Mrakotića koji se drznuo poslušati glas građana i upozoriti na skandalozne pojave u splitskom školstvu. Ma zamislite, gradski vijećnik koji sluša građane! Pozorno prateći reakcije na Markotićev istup nigdje nisam pronašao argumentiran odgovor na njegove tvrdnje, nije ga ponudio ni Zoran Šprajc koji je u večernjim vijestima Markotića okarakterizirao kao napušenog vijećnika! Na kulturno, argumentirano i legitimno pitanje gradskog vijećnika dobili smo uvrede upućene njemu i muk kao odgovor na srž pitanja!

Otkud uopće Puljak u školama i vrtićima, zašto odjednom tolika briga za predavanja najmlađima?

Već duže vrijeme u Hrvatskoj traje kampanja koja ima za cilj izbaciti vjeronauk iz škola, ali i Crkvu iz školstva. Samozvanim reformatorima školstva nikako se ne sviđaju ni istraživanja provedena među školskim uzrastima koja jasno pokazuju kako ogroman broj adolescenata izražava konzervativna uvjerenja. Puljak i krug kojem pripada dugoročno razmišljaju – danas djeca sutra glasači, treba djelovati preventivno.

Srž problema oko tzv. kurikularne reforme upravo je bitka za dječje umove i srca. Bitka za gradivo koje će sutra apsorbirati i koje će u velikoj mjeri odrediti njihove poglede na svijet. Puljak je, ne čekajući usvajanje nâcrta reforme školstva, sam krenuo u provedbu splitske verzije kurikularne reforme. U njegovoj reformi iz splitskih škola i vrtića pod hitno treba protjerati Boga. Prema nekim od radikalnijih zagovornika reforme školstva roditelji i društvo se ne bi trebali previše miješati u sadržaje koje će djeca apsorbirati u školama, jer oni, navodno, nemaju potrebna pedagoška i znanstvena znanja o odgoju djece. Ukratko, iz modela koji se predlaže treba izuzeti roditelje i obitelj, kao kočnice razvoja i napretka, i osloboditi dječje umove novim znanstvenim spoznajama – valjda ateističkim. Kada Puljkova predavanja pogledamo iz ovog ugla onda je potpuno jasno zašto se niti jednom riječi ne obazire na prosvjede roditelja. Prema njegovu mišljenju, drugovi roditelji nemaju dovoljno informacija!

Puljku će teško ići izbacivanje Crkve iz školstva u Hrvatskoj, jer je upravo Crkva pokrenula prve škole i fakultete u ovoj državi. Pa je tako upravo Crkva pokrenula prvo sveučilište u Zadru 1396. ili prvu gimnaziju na hrvatskom jeziku – u Sinju 1854. godine. Dakle, veza između obrazovanja, hrvatskog identiteta i Crkve u Hrvatskoj je neraskidiva i teško će Puljak raskinuti ma koliku potporu medija imao.

Ono što najviše zabrinjava u cijeloj priči o Puljkovim izletima po splitskim školama i vrtićima je činjenica da nitko iz redova gradskih vlasti ili nadležnih službi za obrazovanje nije reagirao na ovaj skandalozan čin propagiranja jedne ideologije u obrazovnim ustanovama. Ni preventivno, u vrijeme kada su se predavanja događala, a ni poslije Markotićeva istupa na Gradskom vijeću. To samo dokazuje kako Grad Split kao osnivač škola i vrtića nema pojma što mu se događa u sustavu vlastitih ustanova ili ga jednostavno nije briga. S druge pak strane, dok se drugi povijaju pred nesmiljenim medijskim napadima, Josip Markotić može uspravno hodati svojim gradom jer sluša glas svog naroda. Bori se za vlastita uvjerenja, a da pritom nije kalkulirao hoće li mu politički rejting ići gore ili dolje. Rijetki su danas na političkoj sceni koji sami sebi rejting mjere odnosom prema časti, odnosno, brigom za budućnost naše djece i domovine!

Željko Primorac/Hrsvijet