Šest sati, jednog petka.
Slučajnom promatraču šest sati jest nešto svakodnevno.
Ali za grupicu, strahom obuzetih svjedoka, najluđe od svih mogućih čuda upravo se zbiva.

Bog je na križu. Tvorac svemira biva smaknut!

Nije to normalnih šest sati… niti je to normalan petak.

Njegovi najbliži prijatelji bježe kako bi se sakrili. A sada i sam njegov otac počinje mu okretati leđa, ostavljajući ga samog.
I što učiniti s tima danom u povijesti?

Ako je Bog zapovjedio svoje osobno razapinjanje… ako je okrenuo leđa svom vlastitom sinu… ako je udario na sama vrata pakla… onda je tih šest sat, tog petka, bilo ispunjeno tragičnim trijumfom.

Ako je to bio Bog na tom križu, onda je brdo zvano Lubanja, kao u granitu zakovano zakovicama, o koje možeš zakačiti svoju dušu.

Zauvijek!