Blog

Razapeta moja Domovina.
Razapeta Hrvatska moja.

Za njezine posljednje haljine kocku bacaju.
I čekaju da izdahne.

Prošla je Hrvatska moja ropstvo svoje. I dugi hod pustinjom.
Bog ju je održao rukom svojom. Manu joj dijelio.
I ruke njezinim vođama visoko držao dok je Domovina moja
dom branila i za slobodu krvarila.

A onda smo zlatno tele prigrlili, a Bogu smo leđa okrenuli.
Plesali smo i igrali uokolo kumira koje su nam svako malo nove dovodili.

Žalili smo za egipatskim loncima i sanjali, zbog trbuha puna, ropstvo novo.

Užas zaborava zahvatio je narod čija je sloboda krvlju otkupljena.

Krvlju njezinih najboljih sinova.

Zaborav je osvojio srca naša i u njih unio studen bešćutnosti.

Za 30 srebrenjaka najbolje među nama progonili smo kao bijesne pse.

Locirali ih. Identificirali. Zatvarali. I isporučivali.
Ili smo im sami sudili. I sve ih odreda osudili.

Jer drznuše se slobodu sanjati.

Birali smo one koji nam nisu mogli savijest uznemiriti.
One koji su bili naša zrcalna slika.
Slika i prilika naša.

Smijali se zajedno s njima dok je Hrvatska u svoj Getsemani ulazila.

Umjesto ribara birali smo farizeje.
Umjesto raskajanih carinika birali smo pismoznance.
Dopustili smo da nam stado vode Ana i Kaifa.

Judu smo ustoličili, a od Pilata smo čekali odgovor na pitanje: „Što je Istina?“

Odrekli smo se patnice. Zatajili smo mučenicu.

A sada se je pijetao oglasio.

I pitam se ima li u nama još suza?
I jesmo li u stanju gorko zaplakati?

Onu koja nam je sve dala odlučili smo sada za Barabu mijenjati.
Ruke smo svoje oprali.
Ruglu smo izvrgli i ono malo dobra što je ostalo oko nas.

Popljuvali smo snove otaca i djedova svojih.

I vičemo neka se razapne.

Ono što je od nje ostalo sada visi na križu naše sramote, dok mi u redovima čekamo svoje mjesto na jednom od križeva s lijeve i s desne strane njezine.

A ona, Domovina moja, moja Hrvatska, Boga moli neka nam oprosti.

Jer ne znamo što činimo.

Možda shvatimo tek kada izgubimo Domovinu i kada
se probudimo kao sužnji babilonski.

Siti i pijani.

Okovani.

I žigom obilježeni.

Ako Bog ne uskrsne Hrvatsku … ako naš križ ne dodirne nebo …

Za sve one koji kleče pod križem i koji čekaju Uskrs.

U Velikom tjednu – i ove 2018. godine.

Uskrs čekajući.