Odakle si, iz koje fronte stižeš
hej, ratniče, umornog koraka
odavno se ovdje boj ne bije
zašto kao duh ovuda lutaš?
Ja sam duša hrvatskih ratnika
domovinu tražim i stijeg što se vije
i mojom je krvlju ona natopljena,
a duša nema mira, traži je.
Pa ovo je zemlja tvoja, zar ne vidiš ti
domovina koju smo svi snili
za njenu slobodu krv si svoju dao
i tisućljetni san je stvarnost postao….
Ne poznajem je takvu i tužna mi se čini
u snovima je mojim ponosna i lijepa
a gdje su joj junaci i sinovi vrli
a gdje vrednote za koje smo mrili
Hej, ratniče, te Hrvatske nema
čim propupa snašle je nevolje
podigle se na nju sile tame
udarile na krunu i prijestolje
Uvijek je bilo i uvijek će biti
onih što će dušu Vragu prodati
a vi zato bdijte, jer morate bditi
domovini ponos vratiti
Sve bih dao da je vidim
ponosnu i lijepu k’o u snovima
sve bih dao da je vidim
i opet bih spreman stao, svoj bih život dao
Ja sam duša hrvatskih ratnika
domovinu tražim i stijeg što se vije
i mojom je krvlju ona natopljena
a duša nema mira, traži je
„Duh ratnika“
M. P. Thompson