Svake godine iznova Hrvatska se brani od orkestriranih napada samo zato što je željela i što još uvijek želi – BITI… što želi postojati na temeljima koji su nešto o čemu se ne raspravlja…

nevjerojatno koliko je još uvijek u nekim ljudima prisutna komunistička propaganda, koliko je svijet indoktriniran mržnjom prema Hrvatskoj državi …

i sam spomen ideje o Hrvatskoj kao neovisnoj državi drži se krimenom…

nitko normalan ne će se poistovjetiti ni sa jednim političkim režimom, jer on je prolazna stvar i uvijek je rezultat nečijih interesa, a koji najčešće nemaju veze s domoljubnim idealima…

mene 10. travnja neprestano podsjeća da su neki moji sunarodnjaci imali san i da su im ga zabranili… oteli… ubili…

i ja sam imao san 1990. … i meni … danas … moj san nastoje zabraniti… oteti… ubiti…

nadam se da će neki novi naraštaji svoj san o neovisnoj Hrvatskoj, temeljenoj na Božjoj pravdi, u cijelosti i ostvariti…

do tada ne dirajte mi moje snove… jer u njima slobodu sanjam…