KERYGMA

„TEŠKA RIJEČ“

NAJAVLJENA NA TRGU SV. PETRA

Paul Badde

Napomena Maike Hickson: G. Paul Badde – koji je puno godina radio, kao jako poštovani novinar, u Rimu kao dopisnik (danas za EWTN i za CNA) – upravo je objavio na web stranici Njemačkih biskupa Katholisch.de kratak komentar skorašnjih riječi Pape Franje koje se tiču Uskrsnuća našeg Gospodina. Stoga, sam ga kontaktirao i upitao ga bi li sročio malo duži komentar za nas, koji bi se preveo i objavio. On je ljubazno poslao ovaj povećani tekst kojeg sam ja preveo.

……………………………………………………………………………………………………………………………………………..

Kršćansko Vjerovanje je izazov, počevši od tvrdnje da je Bog postao čovjekom, do vjerovanja u činjenicu Njegovog uskrsnuća od mrtvih iz groba. Nije iznenađenje da su crkveni heretici od samog početka pokušali ublažiti tu afirmaciju i ugušiti je.

No nisu, međutim, bili heretici, već, naprotiv, neki dvosmisleni moderni teolozi koji su konačno uspjeli prilagoditi Vjerovanje i umetnuti ga u naše male misli. Ključna je uloga grčkog pojma Kerygma – teška riječ – koja je i dalje općenito nepoznata običnim vjernicima.

Kerygma znači “proglašavanje”, “najava”, također “homilija”. Upravo je to pojam koji je u suštini pomogao nekima da ponovno interpretiraju staru Uskrsnu Vjeru na takav način da Krist, naposljetku, nije uskrsnuo tjelesno od umrlih, već je uskrsnuo u naviještanju Uskrsnuća, kako su ga primjenjivali i širili Njegovi učenici.

Uskrsnuće od mrtvih utjelovljenog Sina Božjega postaje, zapravo, uskrsnuće u kršćanskoj propovijedi i preko nje. Razlika je iznimno fina i prozirna, i zasigurno su ta nagađanja bila najobičnija glupost, jer ne smije se zanemariti da su oni isti ustrašeni apostoli, koji su svi (osim Sv. Ivana) pobjegli prije Isusove smrti – nekako trebali početi govoriti, tri dana nakon njegove smrti, vrlo neočekivano i odjednom, s mnogo hrabrosti, o Isusu kao uskrslome Mesiji.

Stoga, ako netko ikada pronađe “kosti Isusove” negdje u Jeruzalemu, to ni najmanje ne će potresti “uskrsnu vjeru”, kako kaže veliki protestantski teolog Rudolf Bultmann. Na koncu konca, Kerygma, je postala sama bit dogme moderne teologije, kako u protestantskoj tako i u katoličkoj teologiji, jedna vrsta ekumenskog ispunjenja. Nije čak pomoglo ni to što je Romano Guardini, već 1937. godine, u svom najvećem djelu „Gospodin“, oštro odbio ovu tvrdnju. Danas, međutim, jedva da postoji koji svećenik ili biskup koji nije barem malo zaražen tom teškom tvrdnjom, ako ne želi biti ismijan od svoje braće zbog svoje navodno djetinje i neprosvijetljene vjere.

Ova sve prisutna kerigmatistička tvrdnja dovela je, osobito u Njemačkoj, do situacije u kojoj neki vjernici, koji još uvijek idu u crkvu, teško mogu spoznati da svećenici i biskupi zapravo više (u cijelosti) ne vjeruju u ono što je Nicejski koncil 325 godine eksplicitno potvrdio.

Sveti bi Pavao, međutim, najvjerojatnije smatrao da je ovo poricanje najveća hereza od svih hereza, ali ne izvan, nego unutar Crkve. A sada se čini da je stigla i na Trg Sv. Petra.

Kako to?

U srijedu, 28. ožujka 2018., Papa Franjo je, u lijepom uvodu u Uskrsno trodnevlje, ležerno poučavao hodočasnike iz cijelog svijeta, svojim govorom bez rukopisa, govoreći da sam Uskrs “ne završava” s uobičajenim ritualima te nedjelje.

Jer, “Ovo je mjesto gdje započinje putovanje, putovanje poslanja, putovanje najave: Krist je uskrsnuo. I ova najava [proklamacija], kojoj vodi Uskrsno trodnevlje, pripremajući nas da ga pozdravimo, jest središte naše vjere i naše nade; to je bit; to je poruka; to je – teška riječ, ali ona sve govori – to je kerygma koja neprekidno evangelizira Crkvu i s kojom je ona za uzvrat pozvana evangelizirati”.

Ovako je govorio papa.

Bog ga blagoslovio.

Ali mi u to ne moramo vjerovati.

Hvala Bogu.

Mi još uvijek možemo s pouzdanjem vjerovati, kao mala djeca, da nije verbalna najava, već da je činjenica Isusova vlastitog tjelesnog uskrsnuća uistinu središte i bit naše vjere i naše nade.

Image courtesy of Paul Badde/EWTN

 

Share the Post