Blog

U hrvatskom Domovinskome ratu sudjelovao je relativno veliki broj junaka, ali samo je jedan bio – Andrija Matijaš Pauk, čiju obljetnicu rođenja ponovno obilježavamo, ali na žalost bez njega.

 

Fali nam.

Jako.

 

“Kad krenemo, gorjet će nebo i zemlja”

Samo jedan je bio – Andrija Matijaš Pauk!

 

Rođen je na današnji dan 31. srpnja 1947. u Marini kod Trogira, a junačkom je smrću poginuo pred kraj samoga rata 9. listopada 1995. kod Mrkonjić Grada (BiH).

Stoga danas na obljetnicu rođenja ovog velikog čovjeka možemo reći tek samo jedno iznimno hvala-hvala njemu, ali i njegovoj obitelji.

Da su primjerice Amerikanci imali jednog ovakvog ratnika već bi odavno o njegovu životnom i ratnom putu snimili i igrani film, a sva bi djeca u školi znala tko je bio Pauk, koji se iskazao i kao hrabar i nevjerojatno sposoban zapovjednik, koji je bio primjer mnogima.

Njegova 4. gardijska brigada njemu u spomen nosi njegovo ime. Ovih dana obilježit ćemo još jednu uspješnu Vojno redarstvenu akciju Oluja, a i njegovo ime utkano je i u ovu veliku pobjedu. 

Stoga, kad ćemo 5. kolovoza, biti u Kninu, na tvrđavi, moramo se prisjetiti i ovog junaka, čije ime nosi i kninska vojarna. Bez žrtava ovakvih junaka danas sigurno ne bi bilo hrvatske države.

Posmrtno je dobio čin  general bojnika. Prošao je mnoge bitke, bio je tenkista, a što je to značilo u Domovinskome ratu, e o tome bi se trebalo pričati i pričati.

Ranjen je na prvoj crti obrane, ali to ga nije omelo da doslovce pobjegne iz zadarske bolnice – natrag na bojište. Sudbina je na žalost htjela da pogine nadomak slobode za koju se borio, za koju je toliko čeznuo.

Njegove riječi: “Kad krenemo, gorjet će nebo i zemlja” mogle bi biti moto i svih hrvatskih pobjeda, jer baš u toj rečenici istaknuta je sva hrabrost i odlučnost Hrvata u obrani i stvaranju svoje, slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države.

Danas Andrija Matijaš Pauk počiva na groblju u Marini kod Trogira, na groblju Gospe od Anđela, a tisuće i tisuće drugih hrvatskih branitelja na grobljima diljem Hrvatske, ali i Bosne i Hercegovine.

O njima se ne smije šutjeti, niti ih se prisjećati samo na obljetnice.

Previše su nas zadužili.

No, ime ovog skromnog, ali iznimno velikog čovjeka, domoljuba i ratnika ostat će upisano u hrvatskoj povijesti, kao svijetlo koje smo dugo čekali, jer su nam baš takvi kakav je bio Pauk otvorili vrata, ostvarili dugogodišnji stoljetni san.

 

Stoga, dragi naš zapovjedniče počivaj u miru. 

Hrvatska te nije i  ne će zaboraviti!

I….sretan Ti rođendan, legendo!

Mladen Pavković