Čini se da postoji velika zabuna, čak i među onima koji ispovijedaju vjeru u Isusa Krista, s vezom između opraštanja i zaborava.

Ako sam nekome oprostio, ali se još uvijek mogu sjetiti što je učinio, jesam li mu uistinu oprostio?

Zaboravljamo mnoge stvari na ovom svijetu: gdje su nam ključevi, koja nam je lozinka za određenu web stranicu, važnu godišnjicu ili rođendan voljene osobe. Ali što je s grijesima drugih?

Istražimo što Božja Riječ kaže o ovoj temi.

Jedan od najčešće citiranih biblijskih stihova koji opravdavaju ovo stajalište nalazi se u Izaiji (43, 25) kada Bog kaže: „A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem i grijeha se tvojih ne spominjem.“

Ključno učenje kršćanske vjere je da je Bog sveznajući. Nigdje ne stoji da je Bog „zaboravio“ naše grijehe, nego ih se ne „spominje“.

Kada Biblija govori o tome da se Bog više „ne spominje“ naših grijeha, govori o tome da je unatoč tome što Bog zna za naš grijeh, odlučio djelovati kao da se on više ne postoji.

Postoji nemjerljiva razlika između zaboravljanja nečega i odluke ne spominjati nešto.

Kad Biblija kaže da se Bog više ne će spominjati naših grijeha to ne znači da ih je izbrisao iz svojeg sjećanja. Bog se može prisjetiti svake sitnice u povijesti. To znači da kad vam Bog oprosti, on odlučuje da se prema vama ne ponaša onako kako zaslužujete. Ne će vam zamjeriti. On se neće zadržavati na vašem grijehu niti će (kako to mi ljudi međusobno činimo) „nabijati nam ih na nos“.

„Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv. Jarostan nije za vječna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova. Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama.“ (Psalam 103, 8-9)

Umjesto zaborava, opraštanje pamti zlo ali ipak odlučuje ne djelovati na način koji bi nanio štetu drugoj osobi.

Kod oba aspekta oprosta postoji “otpuštanje”. Mnogo puta se otpis duga rješava vanjskom aktivnošću, ali otklanjanje bijesa i mržnje prema počinitelju je oslobađanje iznutra. Iako je Bog možda trajno u mogućnosti “osloboditi” svoj gnjev prema prošlim grijesima koji su plaćeni na križu, za nas je to proces koji traje cijeli život.

Ne želim da itko pomisli da niste osoba koja oprašta, jer se još uvijek sjećate nečeg što je protiv vas učinjeno u prošlosti. To je laž od đavla koju previše ljudi sluša i u nju vjeruje. Istina je da sama činjenica da se sjećate i nastavljate odlučivati ne postupati prema postupcima drugih onako kako zaslužuju još jači dokaz vaše vjere.

Ako je ljudski moguće nešto zaboraviti, onda ne bi bilo potrebe za oprostom. Ne možete oprostiti nešto što ste zaboravili. Moj prijatelj jednom mi je rekao: “Potrebno je više milosti da se oprosti i zapamti nego ikada da se oprosti i zaboravi.”

Brian Zahnd u svojoj knjizi „UnChristian“ kaže: “Kršćansko opraštanje ne poziva nas na zaborav. Kršćansko opraštanje omogućuje nam da se prisjetimo, ali nas poziva da prekinemo krug osvete… Isusova vizija je okončati ružnoću osvete i učiniti svijet lijepim kroz milost.”

Čak i u našim životima, kada promašimo cilj, Bog nas poziva da dođemo k njemu i primimo oproštenje. On nam ga daje svaki put. Ali, bilo bi glupo da potpuno zaboravim svoj grijeh. Ne, ja bih se trebao sjetiti svog grijeha. Trebao bih učiti iz svog grijeha. Trebao bih naučiti kako se mogu bolje postaviti u budućnosti da ne ponovim svoj grijeh.

Na primjer, ako znam da sam se borio s ovisnošću o alkoholu, bilo bi mudro zapamtiti to. To bi me potaknulo pronaći stručnu pomoć koja bi mi pomogla u trenucima kada bih mogao pasti u napast.

Ne samo da se bolje postavljam za biti bolji predstavnik Krista u budućnosti, nego kad se prisjećam svojih grijeha iz prošlosti, to mi omogućuje da se još više prisjetim Božje milosti. Posljednje što bih ikada želio za vaš (i moj) život je da zaboravimo koliko je Bog bio dobar prema nama.

Kada vidimo koliko nam je Bog oprostio, tada mi opraštamo drugima. Ali trebamo paziti da ne zaboravimo u potpunosti tuđe grijehe. Pogotovo u slučajevima kada su grijesi drugih bili namjerno štetni za nas i kada su ti grijesi više puta počinjeni protiv nas. Iako možemo oprostiti te grijehe, mudro je učiti iz njih i ne izlagati se namjernoj opasnosti.

Ponekad grijesi drugih protiv nas zahtijevaju od nas da postavimo zdrave granice koje će nas čuvati u budućnosti. To nije samo za našu dobrobit, već i za njihovu.

Umjesto brisanja sjećanja, Bog se sjetio našeg grijeha i stavio ih na Isusa. Apostol Pavao kaže da je Krist „izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ.“ (Kološanima 2, 14)

Kralj David kaže: „Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša.“ (Psalam 103, 12)

Time što je Bog izbrisao naš grijeh, dopustio je da naša imena zauvijek stoje zapisana u vječnosti. On nam daje moć da oprostimo ono čega se sjećamo. Ne zaboravimo to.