Blog

 

Orbanova polemika s multi-kulti projektom

 

Napisao:  Zoran Vukman

Kad je njemačka kancelarka Angela Merkel 2010. godine izjavila da multikulturalni koncept društva u Njemačkoj nije uspio, podigla je tada veliku buru.

„Pokušaji da se stvori multikulturalno društvo u kojemu svi ljudi sretno žive jedan pokraj drugoga, bez obzira na jezik kojim govore, jednostavno nisu uspjeli.“, rekla je prije točno pet godina kancelarka Merkel suočena s problemom da milijuni muslimanskih useljenika i gastarbajtera nisu svladali njemački niti prihvaćaju njemačku kulturu.

Bura se tada stišala a simpatična pastorova kćerka donedavno je ekvilibrirala između svojih kršćanskih osjećaja i empatije i zahtjeva državničkog posla koji uglavnom traži politički konkretna i utilitarna rješenja ne bi li se zaštitio interes vlastite zemlje. Činjenica je da do danas još nitko nije naša rješenje za tu kvadraturu kruga, ni Francuska, ni Njemačka ni Britanija, ni druge europske zemlje s visokom stopom useljavanja.

Izbjeglička kriza iznova je suočila Europsku uniju s izazovima ideje multikulturalnosti koju promoviraju zapadni liberali i socijalisti. Ironija je sudbine da tradicionalnu Europu danas brani njezin istok. Nijedna država iz bivšeg sovjetskog bloka, Mađarska, Poljska, Češka i Slovačka ne želi izbjeglice s Bliskog istoka useljavati i integrirati u svoja društva ni po koju cijenu, odbijaju prihvatiti i izbjegličke kvote Bruxellesa.

Mogli bi reći da je mađarski premijer Viktor Orban inicirao cijeli jedan europski anti-useljenički pokret, i otvorio polemiku s liberalnim modelom multikulturalizma. Mislim da je to dobro za Europu jer ideju multikulturalizma kakvu smo do sada imali prilike vidjeti treba preispitati. Etikete o ksenofobiji i rasizmu su patetična zloba i nemoć liberala kojima ponestaje argumenata jer svaki budući incident s migrantima u Francuskoj ili Njemačkoj kao državama s najvećim postotkom useljenika, i svaki eventualni teoristički čin na tlu Europe, zaoštrit će ovo pitanje i većina Europljana sigurnost će stavljati ispred svega drugog. Takvo raspoloženje mogu zlorabiti opet one strukture kojima je cilj smanjiti ili suspendirati slobodu građana, a povećati nadzor, tako da su multi-kulti dubioze vrlo složene i nepametno im je pristupati emotivno i patetično.

Orbanov glasnogovornik nedavno je rekao da projekt multikulturalizma u Europi nije uspio i da Mađarska nema želju slijediti takve primjere i propale projekte. Kod Orbana je prevladalo staro nadahnuće koje je nas Hrvate napustilo: da se bude „antemurale christianitatis“. Je li to anakrono nadahnuće? Nisam siguran. Iako zidovi nisu popularni i ne jamče da će pružati zaštitu – ne od samih ljudi – nego od jedne u konačnici protueuropske politike koja ljudske izbjegličke valove može zlorabiti kao erodirajući faktor – činjenica je da se Orban odlučio na vrlo konkretnu polemiku i suprotstavljanje konceptu liberalne demokracije općenito.

Liberalna demokracija na Zapadu nije u potpunosti uspjela. Kako sam jednom figurativno napisao, ona je postala svojevrsna – u vrjednosnom smislu – transvestitska demokracija, i teško je prihvatiti njezine diktate nekomu tko stoji na pozicijama iskrenog demokršćanstva.