Blog

 

Nad našim vremenom leže svojevrsna rezignacija i duševni zamor. Širi se zbunjenost i postavlja se pitanje kuda vodi put u budućnost. Razočaranja se gomilaju; toliko često su se veliki programi pokazali kao iluzije i stranputice: vjera u napredak i vjera u znanost…

Skupljaju se tamni oblaci na obzoru, raste zabuna: jedni govore o “obnovi”, “reformi” i o “jedinstvu svih ljudi na zemlji”, drugi se plaše velikih razračunavanja, duhovnog potresa, sloma svih dosadašnjih putova.

Danas nedostaju snaga nade, jasnoća puta i duševni kapital, koji je prijeko potreban za “obnovu zemlje”; ljudima nedostaje snaga savjesti i pravde, snaga darivanja i odricanja, snaga milosrđa i opraštanja, snaga vjere, nade i ljubavi…

Egoizam je prevelik, srca odveć kruta i zbog toga propadaju svi dobro zamišljeni planovi obnove u Crkvi i u svjetskoj politici.

Prijatelju, kuda vodi dobro trasirani put u budućnost?

Aurelio Peccei, šef Rimskog kluba, govori već godinama posve nedvosmisleno: “Svi ovi problemi mogu se riješiti, čovječanstvo, u svakom slučaju, sve do sada nije bilo u stanju smoći potrebne moralne i intelektualne snage za to”.

To je pošten odgovor.

Svi se problemi na zemlji mogu riješiti ako uporabimo potreban duševni kapital: snagu srca, snagu savjesti, snagu ljubavi i odgovornosti!

No u svijetu i u kršćanstvu nedostaje baš ono jedino: duševna snaga! Samo o tomu se radi. Ako se ljudska srca obrate i ljudi opet nađu snagu za istinu, ljubav i duševnu snagu, tada su svi problemi rješivi. Rješenje svih nevolja ovisi prije svega o snazi srca! I tek u drugotno o strukturama i programima, prijedlozima i sveučilištima…

Sve su obnove nemoćne, ako čovjek ne uloži svoje srce!

Ali postoji samo jedan jedini put do duševno-moralne snage: Snagu duše možeš primiti samo od onoga koji je stvorio dušu! Samo Tvorac života može ti dati onaj životni dah koji jača tvoju nutrinu.

Prijatelju, moraš postati čovjek molitve koji se obraća Bogu, njemu se otvara i u molitvi prima njegov Duh! Tada ćeš primiti životni dah, životnu snagu duše, snagu nade, jasnoću puta i strpljivost ljubavi.

 

 

Krunica je siguran put do duševne snage.

To je Bog rekao u Fatimi: “Molite krunicu!”

Jer kako ćeš inače u ovome bolesno-nervoznom i svijetu slabih živaca postati molitelj?

Imaš li trajnu dnevnu ispunjenost molitvom?

U krunici imaš svakodnevno pred očima Isusov život i time mu postaješ sličan:

“Isus, koga si, Djevice, u Betlehemu rodila.”

Za vrijeme dok moliš krunicu primit ćeš Božji dah, kao što je Marija primila Boga:

“Isus, koga si, Djevice, po Duhu Svetom začela.”

Ako dnevno moliš krunicu, Bog će ti uvijek ponovno davati nove poticaje i nadahnuće da činiš dobro, tako kao Marija:

“Isus, koga si, Djevice, Elizabeti u pohode nosila.”

Samo molitelji postaju ponizni, ljudi pripravni služiti, koji su Bogu na raspolaganju kao Marija:

”Isus, koga si, Djevice, u hramu prikazala.”

Krunica je tvoje dnevno traganje za Bogom dok ga ne nađeš, kao što je Marija našla Isusa:

“Isus, koga si, Djevice, u hramu našla.”

Prijatelju, kako ćeš postati učenik Kristov bez svakodnevne molitve?

Kako ćeš postići snagu vjere?

Marija je Majka Božja: Ona će i za tebe izmoliti vjeru u Bogo-čovjeka:

“Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike!”

Prijatelju, jesi li dovoljno ponizan da moliš ovu jednostavnu molitvu srca?

Imaš li osvjedočenje “djece”?

“Ako ne budete kao djeca…”

Dnevnu krunicu molit ćeš samo onda, ako tvoje srce gladuje za Bogom i postaje ponizno iskustvom tvoje duševne slabosti…

 

 

Ako se odvažiš na to, tada ćeš svakodnevno osjećati Božji dah i nećeš više napuštati krunicu. Jer tada ćeš uvidjeti svoj put, osjećat ćeš snagu u sebi, jer ti Bog govori: “Učini to!” ili “Napusti ono!”. Taj ti zadatak daje pouzdanje, snagu odozgo, rastjerati će svaku rezignaciju.

Božja blizina u krunici izvore tvoje duše čini dubljima i ponovno ih puni vodama milosti: U tebi postaje svjetlije, strah se od neuspjeha gubi, umor duše iščezava. Ali iz dana u dan moraš piti iz toga vrela života! Svakoga dana ponovno, s najvećom vjernošću, moraš primati utjehu od Boga i tada ćeš moći utješiti druge.

U molitvi ćeš primati i stoga ćeš moći tada dati: oproštenje, popuštanje, nadu i mir, tvoja će duša primiti snagu, jasnoću i ljubav; dah Božji postat će dah tvojeg života i Isus će postati tvoj životni program. Tada više nećeš trčati za beznačajnim prorocima i praznim obećanjima, nego uzdići glavu, jer Bog je došao u tvoj život. Bog je postao tvoja jasnoća i tvoj put, tvoja životna snaga i pouzdanje.

 

Bože, ti znaš, kako kod mene stoje stvari:

Svi ovi strahovi i depresije, obeshrabrenost,

stalan pritisak, kojemu nisam dorastao…

Bože, daj mi snagu srca, snagu duše!

“Ja je dajem onome, koji me moli,

Ja je besplatno poklanjam onome, koji me traži.

Traži me, tada ćeš me naći,

podigni ruke svoje u molitvi, i tada ćeš primiti!”

Da, Bože, znam, da sam osobno

kriv za svoju duševnu slabost:

obratio sam se stvarima umjesto Tebi!

Odsada ću moliti! Tada ćeš me darivati.

Bože, udijeli mi dah života i životnu snagu!

  

Dr. Herbert Madinger

 

preuzeto: https://vratavjere.wordpress.com/2014/06/