Već 200 godina bjesni otvorena borba protiv Boga. Iako su se naša zaslijepljena srca na to navikla, to je strašna neobičnost: otvorena pobuna stvora protiv svojega Stvoritelja.

Na Istoku je komunizam objavio rat Bogu i kao jezgru svojega programa odredio iskorjenjenje religije; na Zapadu je radikalni humanizam proglasio čovjeka za božanskim bićem i riječ “Bog” degradirao u puki simbol božanskog u čovjeku. Otada nad zemljom leži duboka tama slično kao u trenucima prije Isusove smrti. Jer Bog je jedino svjetlo koje čovjeku daje smisao i vrijednost, zločinca poziva pred sud, uzdiže poniženog, postavlja mjerilo za razlikovanje dobra i zla i omogućuje jedino valjanu istinu.

“Bog je svjetlo i nikakve tame nema u njemu” (1 Iv 1, 5).

Koliko duboka postaje tama kad Boga istiskujemo iz svijeta, zazivamo “Božju smrt” i poljupcem izdajemo Krista! Kada su Isusa uhvatili započela je velika tama: “Ali ovo je vaš čas i vlast tame” (Lk 22, 53).

Ovu moć tame doživljavaju danas mnogi. Prije ili kasnije nad svakim se pojavljuje “noć” puna straha i žalosti; jer ne vidi više nikakav put, ne može izbjeći potonuće u dubinu, izgubio je uporište, ne osjeća više nikakvu duševnu snagu, počinje sumnjati u sve; sve su nade tada izumrle, srce se ukočilo od hladnoće i usamljenosti. Zatornik života stoji pred čovjekom, “anđeo Bezdana”; čovjekov “protivnik” trijumfira. Pod prividom dobra zaveo je srca na bezbožnost, ali sada se njegova lažna obećanja pokazuju kao varljive slike i kraj svega “napretka bez Boga” gori je od početka. To je “ubojica ljudi”! “Otac laži”. Tko se njemu prepušta, odabrao je tamu.

No ne doživljavaju samo ljudi ovoga svijeta tu “noć” punu groze i mraka; i pravednik doživljava sličnu Božju napuštenost. To su časovi Maslinskoga vrta, koji su kao veliki početak Božje napuštenosti Krista na križu: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!”

U takvim časovima Maslinskog vrta sve se u tebi buni protiv križa: “Abba! Oče! Sve je tebi moguće. Otkloni ovaj kalež od mene!” (Mk 14, 36)

Odakle dolazi ova strahovita Božja-tama pravednika?

Prijatelju, “anđeo tame” stoji između tebe i Boga i zamračuje svako svjetlo; “anđeo Bezdana” (Otk 9, 11), zatamnjuje tvoju dušu. Postoje te snage duhovne pomrčine. One su “Sotonini poslanici” (2 Kor 12, 7).

Doživljavaš ih kako bi shvatio da je cijeli ljudski život borba između svjetla i tame; povijest čovječanstva borba je između dobra i zla: to je borba na život i smrt između istine i laži, između neba i pakla.

Život nam nije dan za uživanje, nego za odluku!

Uključi se u tu borbu! Nemoj plivati s masom!

Ne idi putem najmanjeg otpora!

Nemoj izabrati ono što je udobnije!

Ne sklapaj nikakve kompromise sa zlim, nego se bori za Boga!

Kako ćeš opstati u ovoj borbi sa silama tame?

U onoj noći na Maslinskoj gori Isus je triput pozvao svoje prijatelje: “Zašto spavate? Ustanite i molite da ne padnete u napast!” (Lk 22, 46). Tko spava u tome trenutku napasti, past će u ruke napasnika. “Još spavate i počivate!” (Mt 26, 45) Upravo u to vrijeme pomrčine potrebni su ti molitva, radikalno iskustvo Boga, jasnoća njegove blizine i uska povezanost s njim. Jer on je svjetlo i izvor. On se objavljuje onima koji ga traže i ljube. Bori se za svjetlo!

Krunica je ona čudesna molitva, koju možeš moliti upravo u satima “noći”, duševne nevolje i tjeskobe. U krunici se pred tvojim očima odigrava Kristova borba: “Isus, koji se za nas krvlju znojio”.

Ove te slike iz Isusovog života jačaju. I dok tvoje usne mole, tvoje bespomoćno srce opet će ojačati: “Tada mu se ukaza anđeo s neba i poče ga hrabriti“ (Lk 22, 43). 

Potrebna ti je ova dugotrajna molitva krunice, jer “noć” ne prolazi brzo, i borba se ne dobiva lako. Krunica je snažno oružje u tvojoj borbi protiv tame: Isusova borba u noći na Maslinskoj gori i tebi postaje snaga i svjetlo u tvojoj vlastitoj borbi.

U vlastitoj tami počinješ shvaćati zašto je krunica toliko snažno povezana s Marijom: U ovoj nemilosrdnoj borbi potrebna ti je Majka milosrđa! Ona je najdublji znak za Božje smilovanje tebi i tada kada si ti sam kriv za svoju tamu.

Jer majka povezuje rane svojem djetetu i tada kada je samo krivo za svoje ranjavanje. Upravo u smrtnim nevoljama duševne “noći” zazivaš s dubokim pouzdanjem: “Majko Božja, moli za nas grešnike sada i na času smrti naše!”

Bože, istina je: ja još uvijek spavam i počivam.

I stoga me tako često napada duboka tama!

Bože, probudi moju dušu i

načini me čovjekom molitve!

“Dijete, kada dođe noć,

svijetlo moraš tražiti više nego inače.

 Inače će te progutati tama!”

dr. Herbert Madinger

https://vratavjere.wordpress.com