Ne postoji tolerancija.

Postoji nenasilje, praštanje, strpljivost duha, ali tolerancija ne postoji. To je apstrakcija koju su izmislili u novogovoru političke korektnosti da bi nas prisili na prihvaćanje zla umotanog u celofan, da bi nam otupili intuiciju i prirodni obrambeni refleks. Sami tvorci ideologije tolerancije nisu tolerantni. Ako imaju moć, pogotovo medijsku i društvenu, njihova tolerancija je samo isprazna parola za maloumnike.

Tolerancija bi trebala opisivati nekakav suživot, međusobno uvažavanje, ali što kada se radi o suštinskim razlikama koje se potiru? Što kad moramo tolerirati laž i zlo? Što kad moramo tolerirati rušenje naravnog i moralnog poretka?

Tolerancija moćnih je tolerancija za njih same. A tolerancija za podređene je prostor koji im je određen: dokle mogu ići, što mogu govoriti, što mogu misliti? Sve izvan toga ih svrstava u kategoriju onih za koje tolerancija više ne vrijedi.

Konkretan primjer: ako vas etiketiraju kao konzervativnog desničara, obično se ta sintagma premetne u žigosanje kao fašista, a onda bijesni fanatični neoskojevci viču kako za takve poput vas nema tolerancije!

Mi živimo u ozračju jednog bolesnog društva u kojemu su granice tolerancije i dijaloga kredom iscrtali novoboljševici. No oni nisu margina: njihovi su mediji jer su ih preuzeli petokolonaškim prevratom u vrijeme Račana i kasnije samo potvrdili svoju prevlast. I tko god je u Banskim dvorima, zapravo njihovim četama polaže račune. Nema što, uspjeli su ostvariti istinsku „diktaturu proletarijata”.

I kad takvima u goste dođe „ikona svjetske ljevice” odjevena kao časna sestra (maskirana u katoličku redovnicu, što li?), i kad započne svoje skandalozne „provale” koje nemaju veze ni s crkvenim naukom, ni s Isusom Kristom, ni s redom kojem nominalno pripada, onda cijela crkvena nomenklatura, od biskupa do pismoznanaca usrdno šuti i još se ne oglašava, ne usuđuje se nitko postaviti pitanje tko je ta žena, u čije ime govori i koga zastupa, od kojeg je duha?

Ali ako treba gaziti iza fasade vjerne i pravovjerne katolike, sumnjičiti ih paranoično, izolirati i odbacivati, onda ustroj funkcionira!

Ali kad treba nekomu reći da širi lažni nauk pod krinkom benediktinke – e, onda se šuti jer će skočiti cijela paklena družba i početi urlikati – evo inkvizitora, evo inkvizitora!

Zar se nitko nema hrabrosti izložiti iz svojih udobnih crkvenih sinekura i braniti istinu, nauk Katoličke crkve i Isusa Krista!?

Za sutra pripremam tekst o Teresi Forcades, odnosno njezinim skandaloznim izjavama u odori katoličke redovnice jer mi je dosta više ove laži i prikrivanja „dima Sotonina” u Crkvi: ta žena i mi pravovjerni katolici ne pripadamo istoj Crkvi!

I vrijeme je da to netko jasno kaže!

autoru možete pisati na:  izaobzora@gmail.com