Blog

 

Ma, Gospodine,

baci im koru od banane na put,

da se dobro poskliznu;

da se posrame što su grešnici

– i tako susrevši tebe –

da shvate da si ti spasitelj.

Često nas grijeh posrami

i onda susretnemo Gospodina,

koji nam oprašta.

 

(papa Franjo/radiovaticana.va)

 

U utorak je u Vatikanu predstavljen izvještaj o vizitaciji koju je kod krovne udruge progresivnih američkih redovnica (LCWR) provodila Kongregacija za redovnike po naredbi pape Benedikta XVI.

Udruga koja okuplja ove kvaziredovnice podupirateljice “prava na izbor”(tj. pobačaja) i koja promiče razne postkršćanske misaone pravce, homoseksualnost, deizam…, doživjela je veliko olakšanje jer su umjesto “kore od banane” dobile pohvalu i priznanje.

Ne radi se, znači, o redovnicama tipa franjevki Bezgrješne. Američke progresivke su odavno uočile opasnost od “stege” i “doktrine” (1), “malih propisa” (2) i “previše molitve” (3). Austrijska katolička tiskovna agencija u tako značajnom preokretu vidi “jasan znak novog Papinog pristupa u pogledu unutarcrkvenoga teologijskog i društvenopolitičkog pluralizma američkih redovnica […]”.

 

 

Vizitacija, pak, istih redovnica koju provodi Kongregacija za nauk vjere zbog “ozbiljnih doktrinarnih problema” još nije gotova. Tada je ova kongregacija situaciju kod američkih redovnica opisivala kao “zaista zabrinjavajuću” pa i “skandaloznu” zbog njihovih stavova o svećeništvu, ređenju žena, homoseksualnosti, feminizmu…

Tadašnji prefekt kard. Levada je jasno izjavio da su se stavile “izvan katoličkog nauka”.

“‘Tko misli da dobar katolik od svete misne žrtve čini središnju točku svoga vjerskog života i da oni koji su odabrali redovnički život to čine pogotovo gorljivo i svečano, ne poznaje određene američke redovnice’, pisao je 2012. poznati sociolog M. Introvigne. ‘Nazočnost muškarca koji celebrira misu za te je sestre smetnja’, piše Introvigne.

Predodžbe LCWR-a o ‘demokratskom dijalogu’ u redovničkim zajednicama u načelu stavljaju u pitanje priznanje crkvenog nauka, kako je tada govorila Kongregacija za nauk vjere. Interni priručnik za glavarice LCWR-a zauzima se za ‘organski model mentaliteta’ koji je tipičan za dalekoistočne religije, no ne za kršćanstvo. ‘Organski mentalitet’ bi prema Introvigneu bilo preciznije nazvati ‘relativizmom’. Hvaljeni karitativni rad američkih redovničkih zajednica dijelom se uopće ne može razlikovati od svjetovnih humanitarnih organizacija i tako nije dovoljan za katolički identitet.

Posebno onda kad pobunjene sestre javno demonstriraju za legalizaciju ubijanja nerođene djece.

Mnoge bisere sa skupština spomenute konferencije redovnica možete pročitati u prethodnom postu o ovoj temi.

 

  

Papa Benedikt XVI. imenovao je 2012. apostolskog delegata koji je trebao pobunjenoj konferenciji “opet dati katolički identitet”. Benedikt se sljedeće godine odrekao službe, a postkršćanke sada prema izvještaju kard. Braza de Aviza odjednom zavrjeđuju pohvalu i priznanje. Osobito je istaknuto njihovo slaganje s temeljnim idejama pape Franje glede služenja siromašnima i rubnim skupinama”.

Ono što se 2012. promatralo kao neprihvatljivo razvodnjavanje i prilagodba svjetovnim humanitarnim organizacijama, 2014. vrijedi kao odlika?

“Od ranog doba Katoličke Crkve u SAD-u, redovnice stoje u prvoj liniji fronte’, stoji u vatikanskom izvještaju. ‘Nesebično odgovaraju na duhovne, moralne, odgojne, tjelesne i socijalne potrebe bezbrojnih pojednaca.’ Nema više govora o ‘skandaloznim’ makinacijama, pozicijama ‘izvan Katoličke Crkve’.

Posve suprotno: od 2011. nasljednik kard. Rodéa, Brazilac Braz de Aviz, pokazuje se ‘koncilijantnim poput pape Franje. I drugi čovjek Kongregacije, nadbiskup Rodriguez Carballo, na toj je liniji’, piše austrijska katolička agencija.

Treba li spomenuti da su sva trojica nimalo koncilijantna prema franjevcima i franjevkama Bezgrješne?

U jučerašnjem dokumentu “ni jednom riječju nisu spomenute sankcije niti stegovne mjere. Ni riječi više o teškim prijekorima koje je izgovorio kard. Rodé o ‘sekularizmu’, ‘feminizmu’ i ‘deizmu’.”

Za vjerne redovnike komesari, a za nevjerne “pozitivni akcenti” u skladu s Godinom redovnika. Preostaje vidjeti kakvi će biti rezultati vizitacije Kongregacije za nauk vjere. Postkršćanke se u tom slučaju mogu poslužiti savjetom koji je papa Franjo dao latinskoameričkim redovnicima; odgovoriti što imaju odgovoriti i nastaviti dalje po svom (4, 5).

U svemu je pozitivno to što je za razliku od mlade, vitalne i pristojne konferencije redovnica s prosječnom dobi od svega 35 godina, isti prosjek pobunjeničke konferencije redovnica 73 godine i što ih je iz godine u godinu sve manje.

 

Izvor: Katholisches.info

preuzeto sa: http://splendordomini.blogspot.com/