Bivši ministar vanjskih poslova, po obrazovanju liječnik, političar po zanimanju, trgovac po svojem najdubljem unutarnjem nagnuću, čovjek jako zaslužan za divni Daytonski sporazum, utemeljitelj društva lobista, koji je okupio istaknute i ugledne pojedince na političkim položajima prvenstveno angažirane na prodaji državnih interesa za privatne profite, sada iznova samokandidirani savjetnik nove predsjednice, ostat će upamćen ponajviše po onoj svojoj, njemu tako svojstvenim prigušenim glasom izgovorenoj ponudi nekom partneru o podjeli dionica jedne od najboljih naših još neuništenih kompanija.

Negdje na šetalištu oko nekropole u kojoj stanuju mrtve duše, u sablasnom polumraku izgovorio je ono čuveno: pola tebi, pola meni, pola Bagi. Na njegovu nesreću, snimila ga je tehnika organa praćenja, ministar se teško šokiran otkrićem skrasio u bolnici, ali za divno čudo, njega poslije nitko nije pitao za zdravlje.

Nastradao je samo tadašnji državni odvjetnik, koji je naredio praćenje i objelodanio rezultate svoje akcije. Ministar se još jednom spretno izvukao. Zbog korupcijskih poslova Ministarstva s Hypo bankom, na optuženičkoj se klupi, a onda i u zatvoru, našao zamjenik ministra, ali ne i ministar. Slično se dogodilo i u splitskom slavnom nogometnom klubu, gdje je zbog nekih mutnih poslova optužena čitava uprava, svi osim predsjednika kluba. I kako tada, tako i danas.

Munjevita operacija

Budimo pravedni prema bivšem ministru, a možda, tko će ga znati, i budućem savjetniku. On nije utemeljio princip “pola tebi, pola meni, pola Bagi”, on ga je samo definirao i javno, makar nehotice, obznanio. Nije mu ni računica pogrešna, kao što se obično misli. Istina, jedno cijelo sastoji se od dviju polovice, ali postoje i nepravilni razlomci, kao što uvijek, u raznim dilovima, postoji i onaj treći, koji ostaje negdje u sjeni i koji će se uvijek, pođe li po zlu, potruditi da se stvar zataška.

Kako taj princip funkcionira na školski način, demonstrirala su nam ovih dana dva relativno mlada političara, koji su ideološki čisti kao suza, nisu ni vjernici ni bezvjernici, nisu ni desni ni lijevi, nisu ni komunisti, ni nacionalisti, ni udbaši ni ustaše. Oni su izvan i iznad svega toga, oni su liberali oslobođeni svih moralnih skrupula, oni naprosto znaju svome petku post, znaju iskoristiti svojih pet minuta, znaju jednostavno za sebe, a za druge ih baš nije briga. Oni su oholi i samozaljubljeni hohštapleri, iznad su zakona i morala i uvjereni su kako sve što uzmu njima zaista i pripada.

Operacija je izvedena munjevito. Hrvoje Vojković, nekoć direktor Croatia osiguranja koji je otišao s te funkcije s vrećom punom love, pojavio se na vratima novog ministra Siniše Varge, koji se u osam mjeseci svoga ministriranja pretvorio u pravu hodajuću aferu.

Vozio se službenim vozilom i sa službenim vozačem na skijanje u inozemstvo, radio za jednu bolnicu iako to kao državni dužnosnik nije smio, proputovao desetak svjetskih metropola, upisao diplomatsku akademiju spremajući se za neko buduće unosno zanimanje, kupio stol za devedeset tisuća kuna i opremio kancelariju namještajem vrijednim 1,5 milijuna kuna, za održavanje automobila plaća devedeset tisuća, donirao je državni novac vlastitoj udruzi za održavanje nekakve konferencije, i uza sve to iskoristio državni poticaj za kupnju električnog automobila.

Ali, sve je to sitnica prema poslu koji je osmislio sa super-Hrvojem, koji mu je predložio posredovanje svoje firme, koja se zove Gras Savoye Croatia (ta tko bi tom svjetskom imenu odolio) i u kojoj je on, kako to klasično, starorimski zvuči, prokuratorom, u sklapanju polica osiguranja s osiguravajućim društvima za četrdesetak bolnica. I dok udariš dlanom o dlan, posao težak sedam milijuna kuna je sklopljen, razumije se, bez javnog natječaja. Firma je osnovana prije nešto više od godinu dana, nema prihoda i ima samo četiri zaposlenika.

Kad je stvar provaljena, ni Vojković ni Varga nisu se obratili javnosti. Procurila su samo neka štura priopćenja.

Zbunjeni glasnogovornik Ministarstva zdravlja ni sam sebi ne vjeruje i objasnio je kako natječaj nije raspisan, jer se nije ni morao, što ne znači da se nije mogao raspisati, s obzirom na to da trošak posredovanja ne snosi Ministarstvo, nego osiguravajuća društva. A iz Gras Savoye Croatia poručiše kako su oni dio jedne svjetski renomirane i razgranate kompanije, što bi nas moralo duboko impresionirati, te kako su svojim “specifičnim znanjima” čak uštedjeli 15 milijuna kuna!

A premijer šuti

Sve je zapravo vidljivo i iz aviona, pod uvjetom da se ne zatvaraju oči. Prvo i suvišno pitanje koje će postaviti svaki naivac jest: pa čemu uopće to posredovanje, zašto Ministarstvo, koje ima i svoje pravnike i svoje stručnjake, ili same bolnice, nisu izravno sklopili ugovore? Odgovor je jednostavan: pa zato što onda ne bi bilo posrednika, ne bi bilo ni provizija.

Trošak posredovanja, koji je nenormalno napuhan u odnosu na vrijednost ukupnog posla (14 posto), formalno je prebačen na osiguranike, ali baš zato da bi se izbjeglo raspisivanje natječaja, što ne znači da za taj trošak nije povećana cijena osiguranja.

Znakovito je da se o svemu ovome cijelo vrijeme nije oglasio premijer. Ostane li i dalje nijem, morat će zašutjeti i o poštenju vlastite stranke, kao i o onoj drugoj stranci kao “kriminalnoj hajdučkoj zadruzi”. Nije vrag da je on onaj Bago iz Granićeve raspodjele. Znakovito je i to da je vlasnik nekoliko osiguravajućih društava bio glavnim donatorom propalog predsjednika države.