Svako malo u vremenima poput ovih, vremenima kada toliki broj katolika napušta vjeru ili je olako shvaća, dobro se prisjetiti proroka Ilije u njegovim najtežim trenutcima. Bio je u pećini, umoran i istrošen, toliko depresivan da je jedva mogao jesti.

Bila su to vrlo mračna vremena, kada je veliki broj Židova napustio čašćenje Gospodina i kleknuo pred Baalom. Jezabela, supruga židovskog kralja Ahaba, odigrala je glavnu ulogu u ovoj rasprostranjenoj i rastućoj apostaziji. Ilija se borio i borio protiv toga, i ponekad osjećao posve sam.

Pa se tako, bježeći od kraljice Jezabele i duboko obeshrabren njegovim židovskim narodom, koji su bili ili previše zbunjeni ili previše uplašeni da se odupru religiji Baala, Ilija osjećao posve sam. Možda je mislio da je jedan od posljednjih koji revnuje za pravu vjeru. U špilji, Ilija izriče svoju tužaljku.

Ondje je ušao u neku špilju i prenoćio u njoj. I gle, eto k njemu riječi Jahvine: »Što ćeš ti ovdje, Ilija?« On odgovori: »Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sâm, a oni traže da i meni uzmu život.« (1 Kr 19, 9-10).

Ali Bog ne želi ni čuti za ovakav očaj ili jadikovanje, pa kaže Iliji:

»Idi, vrati se istim putem u damaščansku pustinju. Kad dođeš, pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog. Pomaži Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe. Koji utekne od mača Hazaelova, njega će pogubiti Jehu; a tko utekne od Jehuova mača, njega će pogubiti Elizej. Ali ću ostaviti u Izraelu sedam tisuća, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala. (1 Kr 19, 15-18).

Dakle, ima i drugih! Mali je to ostatak da budemo jasni, ali Ilija nije jedini. Mali ostatak ostaje vjeran i Bog će sve obnoviti, surađujući s njima.

Iliji je zapovjeđeno da ne upada u malodušnost, nego da nastavi propovijedati i pomaže vođe i proroka koji će nastaviti propovijedati poslije njega.

Ovo je, dakle, pouka za sve nas.

U vremenima poput ovih, teško je ne osjećati se kao Ilija: duboko razočaran, pa čak i obeshrabren zbog propadanja našega društva. Koliko naših sunarodnjaka, pa i vjernika kleči pred Baalom našeg vremena, prihvaćajući doktrine demona? Koliki su zavedeni od strane Jezabele i lažnih religija Baala našega vremena, otklanjajući križ u zamjenu za udobnost i sebične želje? I tako sada, kao i tada, mnogima je rečeno da žrtvuju svoju djecu, ubijaju nevine (nazvavši to “izbor”, ili “žensko zdravstvo”, ili “reproduktivne slobode”). Tu je i rašireno nerazumijevanje braka; bjesomučni razvodi, suživot i blud; djeca se rađaju izvan svetog braka; u društvu postoji rasprostranjeno prihvaćanje istospolnih zajednica, čak se otvoreno slave homoseksualne aktivnosti. Sve to ozbiljno šteti djeci, uništavajući obitelj, jedinu instituciju koja može dobro odgojiti djecu.

Eutanazija je ponovno u vijestima, a čini se da se i poligamija nazire na horizontu.

Dakle, danas živimo u kulturi pobune. I, nažalost, previše nas u Crkvi (čak i među svećenstvom i crkvenom hijerarhijom) je opčinjeno, podliježući lažnom suosjećanju.

No, da ne bismo postali poput Ilije u špilji, obeshrabreni i na rubu očaja, moramo ponovno čuti Božje riječi Iliji: Ostavit ću u Izraelu sedam tisuća, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala.

Bog ima način kako će raditi s ostacima kako bi se obnovilo kraljevstvo. Tajanstveno, On dopušta neku vrstu rezidbe, da otpadnu oni koje On naziva kukavicama (npr. Suci 7, 3; Otk 2, 8). No, s onima koji su ostali, On može ostvariti veliku pobjedu.

Uzmite u obzir da je, u podnožju križa, samo jedan biskup (tj, jedan svećenik, jedan čovjek) imao hrabrosti biti tamo. Samo četiri ili pet žena imale su tu istu hrabrost. Ali Isus je bio s njima. I s ovim ostatkom, samo djelićem njegovih sljedbenika, On je pobijedio.

Dakle, ostanimo čvrsti; ostanimo sigurni; ne smijemo očajavati. Postoji sedam tisuća koji nisu kleknuli pred Baalom ovog vremena. S malom skupinom, Gospodin može pobijediti. Jeste li među tih sedam tisuća? Ili ste odani nekim baalima? Gdje stojite?

Iliju je Bog podsjetio kako nije sam. Postoje mnoge dobre duše koje se još uvijek mogu naći. Potražite ih; izgraditi saveze i budite se spremni oduprijeti, boriti protiv dolazećih i već prisutnih napada.

Nisam siguran u krajnju sudbinu Zapadne kulture (iskreno, ne izgleda dobro). Nisam siguran jesu li ovo Posljednji dani ili samo kraj jedne ere. Ali u jedno sam siguran: Isus pobjeđuje, pa tako i svi koji stoje s njim i ustraju do kraja.

Ustani, Ilija. Prorokuj, čak i ako te ubiju zbog toga. Nastavi propovijedati dok se posljednja duša ne obrati.

Msgr. Charles Pope s bloga Community in Mission