Porast moći i utjecaja homoseksualnih svećenika, biskupa i kardinala, kao i utjecajnih laika, je jedan od glavnih uzroka rastućeg kaosa unutar katoličanstva u proteklih 60 godina. Ovaj poremećaj unutar Katoličke crkve imao je i negativan utjecaj na cijeli svijet zbog opadanja pozitivnog utjecaja koji je katolicizam imao na civilizaciju kroz protekla stoljeća.
Međutim, tvrditi kako je ono što se sada događa nešto novo pokazuje nepoznavanje povijesti. U 1049. godini, kada je Sveti Petar Damjan napisao svoju Knjigu Gomore (Liber Gomorrhianus) upućenu papi Lavu IX., homoseksualnost i općenito seksualne perverzije, bile su među klerom daleko više otvorene nego danas. O tom, općenito užasnom stanju, svetac je govorio papi zahtijevajući hitne reforme.
Često čujemo od pospanih, komotnih, kukavičkih, bojažljivih ili kulturnih katolika, a pogotovo od svećenika koji su izravno upleteni u homoseksualnost, da nikada ne smijemo kritizirati svećenike, biskupe, a pogotovo Papu. Navodno je to veći grijeh od grijeha jednog heretika ili seksualnog perverznjaka koji uzrokuje veliku osobnu patnju i šalje duše u pakao bez da itko poduzme bilo što kako bi ga obratio ili zaustavio.
Sveti Petar Damjan nije bio toliko naivan da bi poslušao ovakve kritike, te negirao Boga i njegovu pravdu u vrijeme kada se činilo da je Crkva smrtno bolesna. On je prihvatio tešku obvezu da mora oštro govoriti o opasnostima i grešnosti, pri tom ne umanjujući katastrofu koja će uslijediti ako se brzo ne poduzmu oštre i jasne mjere. Ali ipak, on je također naglašavao kako sve mora biti učinjeno u ljubavi i kršćanskoj nadi za osobe koje sudjeluju u moralnom neredu. Iznad svega se nadao i molio za njihovo obraćenje, a ne za njihovu vječnu osudu.
Rorate Caeli je objavio neke djelove iz predgovora prof. Roberta de Matteia za novi prijevod Knjiga Gomore (koja će uskoro biti objavljena na engleskom jeziku) pa prenosimo par odlomaka:
U trenutku pisanja ovog teksta, upućenom papi Lavu IX., Petar Damjan osuđuje perverzne navike svog vremena na jeziku koji ne poznaje lažno milosrđe ni kompromise. On je uvjeren kako je od svih grijeha, najteži sodomija, pojam koji obuhvaća sve protuprirodne čine i želje kojima se želi zadovoljiti spolni užitak razdvajajući ga od prokreacije.
“Ako se ovaj apsolutno sramotan i odvratan razvrat ne zaustavi odmah željeznom šakom – piše svetac – mač božanske srdžbe će pasti na nas, donoseći mnogima propast.“
Glas Petra Damjana odjekuje danas, kao i jučer, donoseći ohrabrenje i utjehu onima, poput njega, koji su se također kroz povijest borili, patili, plakali i nadali se.
On nije ublažio svoj jezik, nego ga je još i pooštrio kako bi pokazao sav svoj bijes. Bio je neustrašiv u izražavanju beskompromisnu mržnju prema grijehu, a upravo mu je ta mržnja donijela goruću ljubav za istinu i dobro.
Danas, na početku trećeg tisućljeća Kristova rođenja, imamo svećenike i biskupe koji sumnjaju u nerazrješivost braka između muškarca i žene, a istovremeno prihvaćaju uvođenje zakona za homoseksualni pseudo-brak. Na sodomiju se više ne gleda kao grijeh koji vapi Bogu za osvetom, nego se infiltrirao u sjemeništima, kolegijima, crkvenim sveučilištima, pa čak i unutar Svetih zidina samog Vatikana.
Još gore od toga je prihvaćanje homoseksualnosti kao “pozitivne” tenzije prema dobru, vrijednom pastoralne i pravne zaštite, umjesto da se tretira kao odvratni grijeh. U sažetom izvješću Relatio post disceptationem nakon prvog tjedna rada Biskupske sinode u listopadu 2014. godine, jedna stavka je potvrdila da: “homoseksualne osobe imaju darove i kvalitete koje mogu ponuditi kršćanskoj zajednici”, s pozivom biskupima “… jesmo li u stanju prihvatiti te ljude, jamčeći im bratski prostor u našim zajednicama?“
Ova skandalozna izjava je uklonjena iz završnog izvješća, ali neki biskupi i kardinali, unutar i izvan Sinodske dvorane, još uvijek inzistiraju na pronalaženju pozitivnih aspekata u ovim protuprirodnim zajednicama.
Sveti Petar Damjan kao jednostavan redovnik nije oklijevao optužiti čak i pape svog vremena zbog njihovih skandaloznih propusta. Hoće li čitanje knjige Liber Gomorrhianus uliti duh svetoga Petra Damjana u srca nekih prelata ili laika, tako da ih trgne iz njihove tromosti i učmalosti i prisili ih da govore i djeluju?
Iako smo daleko od svetosti i proročkog duha sv. Petra Damjana, neka njegovo zgražanje nad zlom postane naše, a riječi kojima zaključuje svoju knjigu upućujemo Kristovu namjesniku, Njegovoj Svetosti, papi Franji, kako bi mogao intervenirati i privesti kraju ove doktrinarne i moralne skandale:
“Neka Vam pomogne Svemogući Gospodin, prečasni Oče, tako da za vrijeme vašeg apostolata, sva monstruoznost ovog poroka bude uništena i da Crkva koja sada leži, mogne opet ustati u svoj svojoj snazi.“
Sveti Petar Damjan bio je jedan od najpoznatijih pisaca XI. st. te jedan od najvećih sudionika tzv. predgrgurovske crkvene obnove. Zahvaljujući mnogobrojnim napisanim djelima postaje teoretičarom pustinjačkog života. Bio je naročito obnovitelj ćudorednog života. U spisima se oštro borio protiv zala u Crkvi, a ta su bila: simonija, kupovanje i prodavanje duhovnih dobara i crkvenih časti te neodržavanje svećeničkog celibata. Dante ga u svojoj Božanstvenoj komediji smješta u sedmo nebo, među kontemplativce, opisujući ga u njegovu bijelom odijelu kako oštro šiba po pokvarenosti što se uvukla u Crkvu.
Proglašen je crkvenim naučiteljem 1. listopada 1828. godine.
Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Petar_Damjan