Pater Ike Mandurić:

”Dok god mediji reže na Kaptol, znajte da je duh komunizma još živ”

Pitate li se i vi ovih dana, što je to nekim našim novinarima? Ne zvone li im možda još uvijek u ušima temeljni partijski poučci kako popa, osobito novinarskim hajkama, treba zastrašiti i maknuti iz svih sfera javnoga života? Je li u glavama hrvatskih novinara pop  još uvijek nešto po sebi zlo i naopako, nešto neprijateljsko tekovinama revolucije (iako je ona odavno propala – osim na Kubi i Sjevernoj Koreji?

Čini se kao da duh vjerojatno odavno već pokojnih profesora političke nastave, i dalje progovara kroz vrla pera naših dnevnika i tjednika.

I kao da se najbolji i najodaniji njihovi učenici i danas bore za ocjenu „izvrstan“ u lovu na glasne popove, osobito one s Kaptola, oduvijek mrskog. Osobito u dane lova, na Božić i Uskrs. Ili je ta tekovina revolucije već postala višegeneracijska (ne)kultura hrvatskih pera?

Čini se da bi moralo biti nešto od toga. Jer tamo gdje komunizam nije dopirao, neće tako lako nekome pasti na pamet oprati kardinala Bozanića zato što je na dan kad je Uskrsli, koji je prokazivao svako zlo, pobijedivši i smrt, napokon pobijedio i to zlo. Kad ćeš o zlu u medijima ako ne na Uskrs – glavni medijski događaj već dvije tisuće godina, medijima dobrim zahvaljujući, ili medijima zlim unatoč. Željeli to oni ili ne.

Uskrs je – primijetit ćete – i dan kad se začelo zlo novinarstvo – jer  upravo tada neki kojima se Uskrs nije sviđao, podmitiše stražare, svjedoke Uskrsnuća, da o tome ne govore. Nego da slažu – za velike novce. Slično kao i danas. To je inače trebao biti jedan pravi „breaking news“ povijesti, doista prijelomna vijest da prelomnija ne može biti, koja je i svekoliku povijest prelomila. Pobrinuše se stoga loši novinari i urednici da se vijest o Uskrsu ne razglasi. Miteći svjedoke događaja, ispletoše u svojim redakcijama lažnjake. Koji odreda, Bogu hvala, propadoše.

Pa, nije li to dokaz da još od početka zlo nastoji ovladati medijima – upravo zato što su oni tako važno, korisno i moćno sredstvo. I što itekako mogu biti u službi dobra. I moraju, i trebaju. Pravi Božji dar. A lako se okrenu protiv svoje svrhe same, i postaju zlo. Sotonino sredstvo.

Kardinal je to uvidio, pa o tome i govori. I time je u stvari promicatelj i zaštitnik medija. Pa kad ćeš o medijima ako ne na Uskrs, koji zarati sa zločestim medijima čim usta, a dobrima se povjeri.
Da vidimo je li bilo materijala za ono što Kardinal reče, idemo redom, anketa za čitatelje:
–          Ima li manipulacije u medijima? Jel da da ima, itekako?
–          Ima li promicanja hedonizma, kulture smrti po medijima? Jel da da ima?
–          Ima li progona onih koji se, npr. usude zapjevati neku pjesmu o životu nerođenog djeteta? Jel da da svi jači mediji graknuše protiv tih pjevača, ma kako poznati bili? Ili, tim više.
–          Jel da da tako bijaše i kad se narod borio za referendum o braku?
–          Jel da da je i onda bilo progona pjevača, atletičara, popova, i svih koji misle onako kako se medijima ne sviđa?
–          Jel da da izvještavahu krajnje tendenciozno i podrugivački o prosvjedima u Savskoj?
–          Jel da da stadoše lagati koješta o izjavama jednog danas jako popularnog ministra, čim stupi na dužnost?
–          Jel da da u medijima ima silno puno sabotiranja pozitivnih vijesti i događanja koja im se ne sviđaju? Npr. o braniteljima, Vukovaru…
–          Jel da da je to zlo i naopako?

Bio je Uskrs. Dan kad se zla više nemaš razloga bojati, jer je tada osobito jadno. Pa kad o zlu nego tada?

A zla u novinarstvu ima, kako nađosmo, brate mili, čini se više nego igdje. Osim u paklu. Živa je istina: narod je talac medija. A Uskrs je. Kako bi se smjelo o tome šutjeti?

HRT je do jučer bio uzurpirana utvrda koja je oteta narodu kako bi mu se zlo nanosilo. A Uskrs je! I o čemu će Prvi pop svih Hrvata na dan pobjede nad zlom, ako ne o tome kako jedna tako divna služba, iz raja izišla, lijepa da ljepša ne može biti, u Hrvatskoj biva tako prljava, zla, podla, lažljiva, prevarena, dok ovaj narod upravo vapi za istinitom vijesti, pravednom kritikom, nepristranim osvrtima, neprešućivanjem vijesti, razboritim odabirom vijesti.
A umjesto toga…

Pročitajmo samo ove naslove:

1.    „RADOST“ USKRSA Bozanić je danas održao sramotnu propovijed o novinarima“ (Dubrovački dnevnik)
Sramotnu zato što je ukazivao na sramotu u medijima?

2.    „Kardinal Bozanić današnjim je napadom na medije pokazao da uopće ne razumije demokraciju.“ (Telegram)
Čini se da novinar ne razumije demokraciju: ona upravo Kardinalu dopušta da govori, zar ne? Ili?

3.      „Sociolog religije Ivan Markešić odgovara kardinalu Bozaniću: ‘Mediji su dar Božji’“  (Novi list)
Pa o tome Kardinal i govori. Dar je to Božji kojim Zlo želi ovladati – kao i svakim darom Božjim, i glazbom, umjetnošću, gospodarstvom, strukturama vlasti, pa i Crkvom samom…  pa se treba boriti da se to ne dogodi, dragi moj Markešiću!

4.      „Kad će Papa skinuti Bozanića“ (Novi list)
Zbog ovoga nikada! Prije će se dogoditi da to isto ponovi i sam Papa. Već su postali dosadni ovi jalovi pokušaji da se Papu prikaže kao protivnika poglavara Katoličke Crkve u Hrvatskoj.

5.      „REAKCIJE NA PROPOVIJED: ‘Bozanić se izjednačavanjem medija i Sotone spustio ispod razine političara’“ (express.hr; portaloko.hr)
Ovaj/ova stvarno nije dobro razumio/la.

Ne znam moram li vam reći da ovo nisu izvaci iz 45., ni ’89. nego napisi od jučer i prekjučer.

Smijemo konstatirati kako su novinari koji napadaju Kardinala, u potpunosti opravdali njegovu izvrsnu uskrsnu propovijed.  Također im, medijima, moram zahvaliti što su me natjerali da je pročitam. Ovime se, dakle, pokazuje da je u potpunosti imao pravo, i da je doista istina kako zlo želi ovladati medijima. Da, istina je, Sotona i Zlo žele ovladati  medijima. Ta, nisu blesavi da nam to ostave na raspolaganju?

Pa nam ostaje boriti se, i kritizirajući svako zlo, ma gdje ono bilo – pa i ono u medijima. Ili: osobito onim u medijima. Ako oni nisu kakvi trebaju biti, ako nisu dovoljno odvažni, moralni, stručni, kritični, pravedni, poticajni; ako njima ovlada zlo (ili ako već jest ovladalo), onda će ono kao takvo omogućavati da se čine i događaju svakojaka druga zla. A mi nikako ne smijemo dopustiti da nečim tako lijepim i nečim tako potrebnim ovom narodu, radi istine, dobre informacije, hrabre kritike, nepristrane selekcije vijesti. Jer dobri, objektivni, stručni i istinski slobodni mediji nam itekako trebaju.

Pred nama stoji zadatak: otkriti ljepotu novinarstava u službi istine, pravde, čovjeka, malog i velikog, u službi naroda, i svih vrijednosti, u duhu naroda. Pa, ako takvoga i nema, tim više! Zadatak nam je uroniti u ideale, i od tamo iskopati sliku pravog novinarstva. Kako bijaše na početku…

Ne znam što će novinari u budućnosti, ali znam što će Kaptol: prokazivati zlo u novinarstvu dok god to bude gorući problem ovog naroda. Svim hajkama unatoč. Ili, upravo onoliko dugo dok ih bude bilo.

IZVOR: narod.hr