Kakvo je to društvo u kojem se bune samo navijači, a gladni, nezaposleni, ovršeni i politički ušutkani miruju?

Naše društvo, hrvatsko, u silnoj je krizi!

Djeca gladuju po školama, radnici traže hranu i za sebe i za svoju djecu po kontejnerima, u zgradu burze ne mogu doći svi nezaposleni, ta previše ih je… Banke mijenjaju kamatne stope kad se smisle i otimaju stanove, pola stanovništva je ovršeno.

Sumnjiva, ma i katastrofalna politika ljude je bacila na koljena. I nikoga da se pobuni, da digne glas, ne na društvenim mrežama, nego lice u lice, na ulici ako treba. Ne, to se ne događa, djeca i dalje gladuju, stanovi se otimaju, a u kontejnerima je sve manje i odbačene hrane. No, netko se pobunio, naposljetku.

Nekome je dozlogrdilo. Kome? Zašto?

Nisu to ni gladni, ni bijedni, ni nezaposleni, kamoli ovršeni. Svi oni šute i čekaju tko za što! Neko čudo da ih spasi iz bijede koja je poharala Hrvatsku. Evo, pobunili su se navijači. Imaju oni na to pravo, nitko normalan im to ne prebacuje.

Ako su s nečim zadovoljni pa valjda se imaju pravo pobuniti. I pobunili su se, digli glas, sve u cilju istjerivanje pravde. Javnost je tim problemom toliko zaokupirana da sve emisije, novine, portali prate borbu navijača protiv Hrvatskog nogometnog saveza i obratno. Ne ulazeći tko je u toj borbi dobar a tko loš dečko čovjek koji promišlja i voli Hrvatsku ne može se načuditi bizarnosti tog događaja, pa i cijele pobune.

Istina jest, naš nogomet bremenit je problemima, to je barem jasno. Međutim, što su nogometni problemi prema gladi, strahu, nezaposlenosti, besperspektivnosti, nesreći, prema svim tim pojavama koje ubijaju životnu energiju hrvatskog čovjeka koji je od svoje države ipak očekivao više? Skroman i pristojan život. Na kraju nije ni to dobio

Opet ćemo ponoviti, navijači imaju pravo na bunt i nezadovoljstvo, ta živimo u demokraciji. Tko bi im to smio zabraniti? Nitko.

Ipak, neozbiljno je društvo u kojem najugroženiji šute. Netko je takvo društvo osmislio, oni koji propadaju neka se s mire s propašću, uvijek su takve želje bile kod vladajućih.

Dok se bavimo i navijačima i Savezom, a nisu zaslužili redak novinski niti prvi niti drugi, nečije dijete se grči od gladi u školskim klupama, netko je ostao bez stana, posla, plaće, života.

Tko da digne glas za njih?

Hrvatska ne bi smjela biti takva zemlja, barem da netko usklikne.

Glasa nigdje….

Izvor: Narod.hr